Zašto se neke filmske serije zovu sapunice?

Izraz “sapunska opera” je prvi put upotrebljen za vreme ekonomske depresije u Americi tridesetih godina dvadesetog veka, a odnosio se na radio dramske serije čije su troškove emitovanja finansirali proizvođači sapuna i praškova za pranje, kao što su bili npr. Proctor and Gamble. Ove petnaestominutne dramske serije, kao npr. ”Mama Perkins” i ”Obična, neugledna Džejn”, govorile su o ženskim bićima i njihovim emotivnim svetovima, a izraz ”opera” upućivao je na melodramu iz prefinjenog muzičkog žanra. Pretpostavljalo se da će, sponzorisanjem radio emisija koje se bave ženama, njihovim porodicama i svakodnevnim događajima, dopreti do domaćica koje će na spisak potrepština staviti i prašak za pranje. Ove ”priče bez kraja” postale su veoma popularne i pedesetih godina preselile su se na televiziju, sa epizodama produženim prvo na 25, a potom i na 60 minuta. The Guiding Light je sapunica koja je u Americi počela da se emituje, najpre na radiju 1937. godine, da bi zatim 1952. godine bila preseljena na televiziju, gde se još uvek prikazuje. Skoro sve epizodne televizijske drame se i danas često nazivaju sapunicama, pre svega zbog prisustva mnogobrojnih reklamnih poruka koje se prikazuju tokom kratkih pauza u emisiji pojedinačnih epizoda serije, premda naravno, sapuni i deterdženti, kao i drugi higijenski i kozmetički proizvodi nisu jedine stvari koje se reklamiraju na TV-u.