Titanik: Od čuda tehnike do najpoznatije olupine na svetu – Činjenice koje niste znali

Kada je RMS Titanic isplovio iz Sautemptona 10. aprila 1912. godine, bio je mnogo više od običnog broda. Bio je simbol ljudskog napretka, vrhunac luksuza i dokaz vere da je čovek konačno pokorio prirodu. Samo četiri dana kasnije, ta velika iluzija nestala je u ledenim vodama Severnog Atlantika.

Iako je priča o sudaru sa santom leda svima poznata, istorija Titanika krije neverovatne detalje, jezive slučajnosti i naučne činjenice koje i danas, više od jednog veka kasnije, ostavljaju svet bez daha.

Dobrodošli na Sveznan, a ovo je prava istina o Brodu snova.

Luksuz kakav svet do tada nije video

Titanik je bio najveći pokretni objekat koji je čovek ikada napravio do tog trenutka. Dugačak 269 metara, dosezao je visinu zgrade od jedanaest spratova.

Prva klasa je bila vrhunac raskoši. Karta za najluksuzniji apartman koštala je tadašnjih 4.350 dolara. Kada se uračuna inflacija, to je danas vrednost od preko 100.000 dolara. Gosti su na raspolaganju imali bazen sa grejanom vodom, tursko kupatilo, teretanu i teren za skvoš.

Čak je i treća klasa bila revolucija za to vreme. Iako su putovali u skromnim uslovima, putnici treće klase na Titaniku imali su bolje uslove nego u prvoj klasi na mnogim drugim brodovima. Imali su pristup tekućoj vodi i struji, što mnogi od njih nisu imali ni u svojim kućama.

Zašto je zapravo potonuo?

Sudar sa santom leda u 23:40 bio je fatalan udarac, ali katastrofa je zapravo bila posledica niza neverovatnih ljudskih grešaka i nesrećnih okolnosti.

Prva greška je bila zaboravljeni ključ. Drugi oficir, Dejvid Bler, u poslednjem trenutku je premešten sa broda pre isplovljavanja. U žurbi je zaboravio da preda ključ od ormarića u kojem su se nalazili dvogledi. Zbog toga su osmatrači na jarbolu morali da gledaju golim okom, što je direktno uticalo na to da santu vide prekasno.

Drugi problem bio je nedostatak čamaca. Titanik je imao mesta za 64 čamca za spasavanje, ali je nosio samo 20. To je bilo u skladu sa tadašnjim zakonima koji su gledali tonažu broda, a ne broj putnika. To je u praksi značilo da je tek polovina ljudi na brodu imala teoretsku šansu da preživi.

Treći faktor bilo je samo more. Te noći okean je bio miran i ravan kao staklo. Da je bilo talasa, oni bi se razbijali o bazu ledenog brega stvarajući penu, što bi osmatračima olakšalo da ga uoče u mraku.

Heroji i neverovatne ljudske sudbine

Dok je brod tonuo puna dva sata i četrdeset minuta, na palubama su se odvijale prave drame.

Orkestar, predvođen Volasom Hartlijem, ostao je upamćen po herojstvu. Oni su zaista svirali do samog kraja kako bi smirili panične putnike. Nijedan član orkestra nije preživeo potonuće.

Jedna od najbizarnijih priča je sudbina glavnog pekara, Čarlsa Džofina. On je u ledenoj vodi, gde prosečan čovek umire od hipotermije za petnaest minuta, preživeo čak dva sata. Navodno je pre potonuća popio veliku količinu alkohola. Iako nauka i dalje debatuje o ovom fenomenu, veruje se da ga je to u nekoj meri opustilo i usporilo gubitak toplote, ili mu je prosto neverovatna sreća spasila život.

Sa druge strane, Masabumi Hosono, jedini Japanac na brodu, preživeo je tragediju, ali ga je kod kuće sačekao pakao. U Japanu je proglašen kukavicom jer nije časno poginuo sa ostalima. Izgubio je posao i ugled, a njegova porodica je tek decenijama kasnije uspela da rehabilituje njegovo ime.

Proročanstvo koje ledi krv u žilama

Možda najjeziviji podatak vezan za Titanik nema veze sa samim brodom, već sa knjigom napisanom četrnaest godina ranije.

Godine 1898. pisac Morgan Robertson objavio je novelu pod nazivom Uzaludnost, ili olupina Titana. U knjizi se opisuje najveći brod na svetu, nazvan Titan, koji se smatra nepotopivim. Plovio je istom rutom preko Atlantika, udario u santu leda jedne aprilske noći i potonuo, uz ogroman gubitak života zbog nedostatka čamaca za spasavanje. Sličnosti između izmišljenog Titana i stvarnog Titanika su zaprepašćujuće.

Titanik danas: Brod koji nestaje

Olupina Titanika pronađena je tek 1985. godine. Otkrio ju je Robert Balard, i to u sklopu tajne vojne misije čiji je primarni cilj bio traženje potonulih nuklearnih podmornica.

Danas, Titanik polako nestaje sa dna okeana. Posebna vrsta bakterije koja jede gvožđe, nazvana Halomonas titanicae, polako razlaže trup broda. Naučnici procenjuju da bi do 2050. godine čuvena olupina mogla potpuno da se uruši i pretvori u običnu mrlju rđe na dnu Atlantika.

Pet kratkih činjenica za kraj

Bilo je potrebno 73 godine da se pronađe tačna lokacija olupine.

Film Titanik reditelja Džejmsa Kamerona koštao je više (200 miliona dolara) nego izgradnja pravog broda (7,5 miliona tadašnjih dolara).

Četvrti dimnjak na Titaniku bio je lažan. Dodat je samo radi estetike i ventilacije kuhinja, kako bi brod izgledao moćnije i simetrično.

Poslednja preživela putnica, Milvina Din, imala je samo devet nedelja kada je brod potonuo. Preminula je 2009. godine.

Da je kapetan Smit dobio informaciju o santi leda samo 30 sekundi ranije, sudar bi verovatno bio izbegnut.