Šta su to amebe?

Amebe su praživotinje. Jednoćelijski organizmi koji se hrane heterotrofno i koji imaju sposobnost kretanja. U praživotinje spadaju amebe, bičari i trepljari.

Ameba pripada porodici korenonošaca. Njeno telo se sastoji od jedne ćelije i životni vek joj je 1-2 dana. Njihova građa sadrži: citoplazmu, jedro, hranjljivu vakuolu, kontaktivnu vakuolu i ćelijsku membranu. Jedro sadrži nasledni material ili DNK. Citoplazma je tečna materija u kojoj plutaju organele amebe. Hranjiva vakuola služi za varenje hrane koju unosi ameba. Kontraktivna vakuola služi za upijanje viška tečnosti i ona se naizmenično puni i prazni. Ćelijska membrana služi da zaštiti amebu i da organele ostanu unutar amebe inače bi bile razbacane na sve strane. Disanje se vrši celom površinom tela.

ameba

Amebe žive na dnu bara, reka, jezera, mora ali u usnoj duplji i crevima čoveka. Neke vrste su izazivači opasnih bolesti. Dugačka je od 0.01 mm do 0.5 mm. Oblik tela se menja dok se ona pokreće, pri čemu se stvaraju izdanci koji se zovu lažne nožice ili pseudopodija. Njima se ameba pokreće i služe joj prilikom ishrane. Ameba nema stalan oblik tela jer je obavijena tankom opnom i lažne nožice se formiraju tako što se citoplazna unutar amebe pomera pa se sa jednog kraja nožice uvuku a na drugom izrastu.

Ameba se hrani bakterijama, jednoćelijskim algama, praživotinjama, česticama raspalih uginulih životinja. Kada naiđe na praživotinju ili organsku česticu ameba je okruži nožicama i uvuče u citoplazmu.To je ćelijsko proždiranje i naziva se fagocitoza (grč. fagein-gutati). Oko hrane se stvara hranidbeni mehurić pomoću kog se razgrađuje. Otpadne materije i ugljen dioksid ispušta na bilo kom mestu na membrani.

Kada dostigne određenu veličinu, telo joj se razdvaja i stvara se nova ameba. Ovo razmnožavanje je bespolno. U nepovoljnim uslovima formiraju ciste, učaure se i čekaju povoljniji period.

U morima žive srodnici ameba koji imaju ljušturu. Ona ih štiti od nepovoljnih spoljašnjih uslova i neprijatelja. Neke vrste žive na dnu a neke lebde u vodi. Kada jedinka ugine, njena ljuštura ostaje na dnu mora. Ljušture ovih organizama su se hiljadama godina taložile i stvorile debele naslage. U prošlosti naše planete ove naslage su se našle van vode i od njih su nastale krečnjacke stene. Od tih stena se prave krede za školske table i kreč.

One Comment