Šta je to cirkon?

Ono što je kod nas “u narodu” poznato kao cirkon i što viđamo u jeftinom nakitu je u stvari stabilizovana kubna struktura Cirkonijum oksida ZrO2. Hemičari pod cirkonom podrazmjevaju cirkonijum silikat koji ima formulu ZrSiO4.  Sam Cirkonijum je hemijski element – metal.

Prirodna boja cirkona varira. Može biti bezbojan, žutozlatni, crveni, smeđi i zeleni. Iako je pojavom bižuterije, cirkon dosta omalovažavan, ovaj mineral ima svojstva dragog kamena.  Bezbojni primerci koji imaju svojstva dragog kamena, koriste se kao zamjena za dijamant, a zbog indeksa prelamanja svjetlosti koji je vrlo visok i samim tim sličan dijamantu. Takvi primjerci nazivaju se Matura dijamanti. Zagrijavanjem se može promjeniti boja cirkona, ali ona zavisi od jačine i dužine zagrijavanja.

Vizelno je veoma teško razlikovati cirkone od dijamanata. Zbog tog razloga juveliri koriste uređaj za testiranje toplotne provodljivosti da bi utvrdili autentičnost dijamanata. Naime cirkoni imaju nisku toplotnu provodljivost, a dijamanti vrlo dobru toplotnu provodljivost.

Crvenkaste i narandžaste varijante cirkona, pod nazivom hijacinit i jacinit, bili su omiljeno kamenje drevnih Arapa i čak pomenuti u knjizi 1001 Arapske Noći. Cirkon ime i jeste dobio po arapskim riječima. Car i gan znače zlato i boja.

Najveća ležišta cirkona su Ural, Trent i Vezuv u Italiji, Norveška, Šri Lanka, Indija, Tajland, Kampučija, Južna Afrika, Madagaskar, Kanada i SAD.

Cirkonijum oksid se koristi za nakit i ukrase, koristi se u zunbnoj industriji, ima primjenu kao izolator i abraziv, od njega se rade keramički noževi i sječiva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Cirkonijum silikat se koristi kao sredstvo za povećavanje providnosti materijala, te je izvor metala Cirkonijuma. Bezbojni primjerci se koriste u juvelirstvu.

Svakom se cirkonu može odrediti starost, pošto u sebi sadrže uranijum i torijum. Oni imaju različito vreme poluraspada pa se pomoću njih određuje koliko je star mineral cirkon.

Najstariji cirkoni pronađeni su u Džek Hilsu u Zapadnoj Australiji i stari su 4,4 milijarde godina i smatra se da su najstariji minerali na zemlji. Sastav kiseonika u njima naveo je mnoge naučnike na zaključke o postojanju voda na Zemlji u tom periodu.