Sastavi: Život iz ugla mojih roditelja

Pismeni sastav: Život iz ugla mojih roditelja. Ova pismena vježba je o tome kako djeba doživljavaju svoje roditelje i kako misle da život njihovih roditelja izgleda iz ugla odraslih ljudi.

Pismena na temu Život iz ugla mojih roditelja

Sastav na temu: Život iz ugla mojih roditelja

Život ukoliko ga ja pokušam sagledati iz ugla mojih roditelja uvijek bio nešto što me je fasciniralo. Dok sam odrastala, često sam se pitala kakav je život bio mojih roditelja prije mog rođenja i kako su njihova životna iskusva, sreće i nesreće, oblikovala način na koji odgajaju mene i moju braću i sestre.

Iz ugla mojih roditelja, život je bio niz uspona i padova, pun i radosti i teškoća. Suočili su se sa mnogim izazovima i borbama, kako lično tako i kao bračni par, ali su uvijek naporno radili da ih savladaju i stvore sretan dom pun ljubavi za našu porodicu.

Bez obzira sa kakvim preprekama su se suočavali, uvijek su nalazili način da istraju i nastave dalje. Bilo da su radili na više poslova da bi sastavili kraj s krajem ili se nosili sa izazovima podizanja porodice, mojim nestašlucima, lošim ocjenama, pubertetom moga brata ili drskim ponašanjem sestre, oni su uvijek nalazili način da prebrode nedaće i stvore bolji život za sebe i one oko sebe.

Pored svoje odlučnosti, moji roditelji su uvijek bili duboko posvećeni svojim vrijednostima i uvjerenjima. Uvek su naglašavali važnost poštenja, integriteta i napornog rada, i naučili su me da uvek težim izvrsnosti u svemu što radim. Takođe su mi usadili snažan osjećaj odgovornosti i saosjećanja, ohrabrujući me da pozitivno utičem na one oko sebe i da uvijek budem spreman pružiti ruku pomoći onima kojima je potrebna.

Sve u svemu, život je iz ugla mojih roditelja bio život teškog rada, upornosti i duboke posvećenosti njihovim vrijednostima i porodici. Moji roditelji su me naučili da uvijek nastojim biti najbolji ja. Zahvalna sam što imam tako divne uzore u svom životu.

Zivot iz ugla mojih roditelja – pismeni rad koji je proglašen za najbolji ikad napisan od učenika

Život iz ugla mojih roditelja – drugi pismeni sastav za srednju školu

Očev Ugao

Dok noću ležim u krevetu, misli se često okreću mojoj djeci. Tako sam ponosan na svakoga od njih i ne želim ništa drugo nego da budu sretni i uspješni u životu. Ali dok razmišljam o njihovoj budućnosti, ne mogu a da ne brinem.

Brinem se za svijet koji će naslijediti, svijet koji ponekad može biti oštar i vrlo težak, često neprijatan, pogotovo dušama blagorodnim kakva su moja djeca. Brinem se o izazovima s kojima će se suočiti, i da li će imati snage i otpornosti da ih savladaju. Brinem se o odlukama koje će donijeti i da li će uvijek izabrati pravi put.

Ali iznad svega, brinem o vlastitoj sposobnosti da ih vodim i podržavam dok idu putovanjem rolerkosterom koje se zove život. Daleko sam od savršenstva, i napravio sam svoj dio grešaka. Ali nadam se da kroz svoju ljubav i vodstvo mogu pomoći svojoj djeci da postanu najbolja verzija sebe.

Oduvijek sam sanjao da svojoj djeci dam život kakav nikad nisam imao. Dok sam odrastao, nisam imao mnogo. Moji roditelji su bili vredni, ali nikada nismo imali mnogo materijalne imovine. Ali ono što smo imali je ljubav i podrška, i nadam se da ću bar takvu istu osnovu pružiti i ja svojoj djeci.

Želim da znaju da bez obzira na to šta im život postavi, uvijek mogu računati na mene da ću biti tu za njih, da ih saslušam i da im ponudim smjernice kada im zatrebaju. Želim da znaju da su voljeni i da su sposobni postići sve što im padne na pamet.

Možda ne znam uvijek pravu stvar da kažem ili učinim, ali uvijek ću dati sve od sebe da budem uz svoju djecu i da im pomognem da se snalaze u ovom nepredvidivom svijetu.

Majčin ugao

Dok provodim dan, moje misli su često ispunjene mojom djecom. Volim ih više od svega na ovom svijetu i ne želim ništa više nego da im pružim ruku koja će ih uvijek voditi i pomoći im da prođu sve prepreke.

Ali nije uvek lako biti majka. Postoje trenuci kada se osjećam preopterećeno i nesigurno kako se nositi s određenom situacijom. Postoje trenuci kada pravim greške i želim da se mogu vratiti i raditi stvari drugačije.

Ali kroz sve to vodi me ljubav prema svojoj djeci i želja da ih vidim kako napreduju. Želim da budu sretni i zdravi, da rastu i uče i otkrivaju sve što svijet nudi.

Kao majka, jedan od mojih najvećih strahova je da će moja djeca na neki način biti povrijeđena ili razočarana. Brinem se za njihovu fizičku sigurnost, naravno, ali brinem i za njihovo emocionalno blagostanje. Želim da odrastaju osjećajući se voljenim i cijenjenim, i bojim se da ću ih nekako iznevjeriti u tom pogledu.

Ali uprkos mojim strahovima, trudim se da budem dobra majka puna ljubavi. Dajem sve od sebe da budem tu za svoju djecu kada sam im potrebna, bilo da je u pitanju zagrljaj ili uho za slušanje. Trudim se da budem puna razumijevanja i strpljenja, te da im uvijek pokažem ljubav i poštovanje koje zaslužuju.

Nadam se da ću im usaditi vrijednosti koje su mi najvažnije: ljubaznost, saosjećanje i osjećaj odgovornosti prema drugima. Želim da znaju da su voljeni i da imaju potencijal da naprave razliku u svijetu.

Biti roditelj je stalan proces učenja, a ja sam daleko od savršenstva. Ali ja sam posvećena tome da dam sve od sebe i da budem tu za svoju djecu, bez obzira na izazove koje život može donijeti.

Sastav iz srpskog jezika: Život iz ugla mojih roditelja

Dok sjedim u svojoj fotelji, zureći u kišom natopljenu ulicu, ne mogu a da ne osjetim razočaranje i frustraciju. Moj život nije ispao onako kako sam se nadao, i ne mogu a da ne krivim svoju djecu za veliki dio svoje nesreće.

Kada su se rodili, polagao sam velike nade u njih. Zamišljao sam ih kako odrastaju kao uspješni, cijenjeni članovi društva, koji svojim roditeljima donose ponos i radost. Ali kako su godine prolazile, činilo se da su moja djeca odlučna da me razočaraju na svakom koraku.

Činilo se da nikada nisu poslušali moje savjete ili poslušali moja upozorenja. Činilo mi se da uvijek biraju pogrešan put, prave greške i loše odluke zbog kojih sam vrtio glavom u nevjerici.

I uprkos svim mojim naporima da ih vodim i podržavam, činilo se da nikada nisu cijenili moje žrtve ili vrijeme i energiju koju sam posvetio njihovom odgoju. Sve su uzimali zdravo za gotovo, uvijek su očekivali da ću biti tu za njih bez obzira na sve.

Ali sada, dok se osvrćem na svoj život, ne mogu a da ne osjetim da su me moja djeca iznevjerila. Nisu ispunili moja očekivanja niti ispunili snove koje sam imao za njih. I dok sjedim ovdje, zureći u kišu, ne mogu a da ne osjetim dubok osjećaj žaljenja i razočaranja.