Pripovijedanje – 3 sastava

Par sastava koje smo dobili pisani na slobodnu temu o pripovijedanju. Priopovijedanje je iznošenje događaja i zaključaka onim redoslijedom kojim su se dogodili.

Sastav na temu pripovijedanje: hrvatski jezik

Bio je to tipičan četvrtak ujutro kad sam se probudio, požurio se spremiti za školu i izjurio kroz vrata kako bih uhvatio autobus. Nisam puno razmišljao o tome dok nisam vidio starijeg čovjeka kako se muči nositi svoje namirnice kući iz supermarketa. Bez oklijevanja sam pojurila da mu pomognem, noseći mu torbe sve do ulaznih vrata.

Dok sam hodao natrag do autobusne stanice, nisam mogao ne osjetiti osjećaj ispunjenja. Shvatio sam da se ne radi samo o pomoći starcu, već o osjećaju zahvalnosti za ono što imam. Imao sam krov nad glavom, hranu na stolu i obitelj punu ljubavi. Bilo je lako uzeti te stvari zdravo za gotovo, ali u tom sam trenutku shvatio koliko sam sretan.

Tog sam dana ušao u školu s novootkrivenim osjećajem zahvalnosti. Obraćao sam pozornost na nastavi, bavio sam se svojim vršnjacima i čak zahvaljivao svojim učiteljima na njihovom trudu. Shvatio sam da u mom životu postoji toliko ljudi koji zaslužuju moju zahvalnost, ali nikada nisam odvojio vrijeme da im odam priznanje.

Bila je to mala gesta, ali je imala veliki utjecaj na moj dan. Dok sam hodao kući iz škole, vidio sam istog starijeg čovjeka kako sjedi na svom trijemu i uživa u suncu. Mahnula sam mu i nastavila svojim putem, osjećajući zahvalnost na prilici da promijenim njegov i moj dan.

Te večeri, dok sam sjedio za večerom sa svojom obitelji, nisam mogao a da ne osjetim osjećaj zahvalnosti. Ispričao sam im svoje iskustvo tog jutra i proveli smo ostatak večeri razgovarajući o svemu na čemu smo bili zahvalni. Bio je to dirljiv trenutak koji nas je sve zbližio.

Od tog dana nadalje, svjesno sam nastojao izraziti zahvalnost u svom svakodnevnom životu. Zahvalila sam roditeljima na ljubavi i podršci, prijateljima na druženju, a čak i strancima na ljubaznosti. Možda se činilo malim, ali je imalo veliki utjecaj na moj život. Naučio sam da se zahvalnost ne odnosi samo na zahvaljivanje, već na osjećaj zahvalnosti i cijenjenja za sve dobre stvari u mom životu.

Poslao: Mijo J, Dubrovnik

Pripovedanje o fudbalskoj utakmici (srpski)

Probudio sam se rano u subotu ujutru, osećajući kako mi se uzbuđenje sakuplja u grudima. Danas je dan koji sam čekao – najveća fudbalska utakmica u godini. Bio je to meč između mog omiljenog tima i njegovog omiljenog protivnikai – Crvene zvezde i Partizana.

Par sati pre polaska brzo sam se obukao i uzeo Zvezdin šal i kapu, spreman da krenem na stadion. Dok sam šetao ulicama Beograda, osećao sam energiju u vazduhu. Gde god sam pogledao, video sam ljude u crveno-belom ili crno-belom, bojama dva tima.

Kako sam se približavao ulici Ljutice Bogdana, publika je postajala sve veća i glasnija. Navijači su pevali, skandirali i mahali zastavama, stvarajući atmosferu koja je bila električna. Krenuo sam do svog sedišta, ugledavši se na stadion pun strastvenih navijača.

Utakmica je počela uz huk iz publike. Igrači sa obe strane bili su žestoko takmičeni, svaki tim je bio odlučan da izađe na vrh. Kako je utakmica odmicala, tenzije su bile sve veće, a atmosfera još intenzivnija.

Kada je Zvezda postigla prvi gol, na Marakana je eksplodirala. Svi oko mene su skakali gore-dole, grlili jedni druge i davali petice. Bio je to trenutak koji nikada neću zaboraviti.

Ali igra je bila daleko od kraja. Partizan je brzo uzvratio svojim golom i rezultat je bio izjednačen. Ostatak meča je se sveo na bitku u sredini terena, a oba tima su se borila za svaki centimetar.

Na kraju je utakmica završena nerešeno, ali to mi nije bilo važno. Bio sam samo zahvalan što sam bio deo tako neverovatnog iskustva. Strast i energija navijača, veština i odlučnost igrača, i osećaj drugarstva i zajedništva koji je proizašao iz toga što sam bio deo nečega većeg od mene – sve je to bilo nezaboravno.

Dok sam izlazio sa stadiona, osetio sam ponos za svoj tim, svoj grad i svoju zemlju. Utakmica Zvezda – Partizan bila je više od fudbalske utakmice.

Bio je to simbol strasti, snage i otpornosti srpskog naroda i bio sam zahvalan što sam bio deo toga.

Poslao: Marko P., Beograd.

Pripovijedanje sastav o raftingu (bosanski)

Bio sam tako uzbuđen kada mi je tata rekao da idemo na rafting rijekom Rakitnicom. Nikada ranije nisam bio na raftingu i jedva sam čekao da vidim kako je to.

Probudili smo se rano i odvezli se do rijeke gdje su nas čekali očevi prijatelji. Rijeka je bila mala okružena visokim planinama i bujnim zelenim šumama. Mogao sam čuti šum vode u kanjonu i uzbuđeno čavrljanje drugih raftera dok smo se spremali za našu avanturu.

Moj tata i ja smo obukli prsluke za spašavanje i šljemove i popeli se na splav sa našim vodičem. Dok smo se gurali od obale, počela je da me hvata trema. Voda je bila hladna i bistra, a brzaci brzi i uzbudljivi.

Osjetio sam uzbuđenje dok smo se kretali brzacima, poskakujući gore-dolje, te bivali poprskani kapljicama vode. Moj tata i ja smo se smijali i navijali, uživajući u svakom trenutku naše avanture.

Dok smo plutali niz rijeku, prošli smo pored zadivljujućih prirodnih ljepota, od mini slapova do visokih litica. Osjećao sam se kao u snu, okružen krajolikom koji oduzima dah.

Ali naša avantura nije bila bez izazova. U jednom trenutku smo naišli na posebno težak brzac i ja sam pao sa malog naduvanog čamca. Bio sam uplašen i dezorijentisan dok me je hladna voda okruživala, ali ispostavilo se da je voda tu pltika, a i naš vodič me brzo povukao ka sebi i uvjerio se da sam siguran.

Kako smo se približavali kraju našeg putovanja, osjetio sam tugu što je skoro gotovo. Nikada se nisam osjećao tako živim, tako povezanim sa ljepotom prirode i tako bliskim sa svojim tatom. Ovo iskustvo je bila prava avantura, puna uzbuđenja, izazova i nezaboravnih uspomena.

Došli smo blizu ušća u Neretvu i tu smo izašli na obalu. Zagrlio sam tatu i zahvalio mu što me je poveo u tako nevjerovatnu avanturu. Ovo je bio dan koji nikada neću zaboraviti, i jedva sam čekao da se vratim i ponovim sve iznova.

Poslao: Edin T, Visoko.