Nešto drugačiji dan od običnog – sastavci iz hrvatskog jezika
Ukoliko vam je potreban neki sastavak iz hrvatskog onda ste na pravom mjestu. Danas smo napisali dva sastavka na temu “Nešto drugačiji dan od običnog”. Pored ovih, imate još mnogo raznih sastavaka koji će vam se 200% svidjeti.
Sastav na temu Nesto drugaciji dan od uobicajnog
Nešto drugačiji dan od običnog – sastavak iz hrvatskog
Išao sam kući iz škole tmurnog, oblačnog dana. Oblaci su bili toliko gusti da se činilo kao da je već večer, iako je bilo tek 3 sata poslijepodne.
Dok sam skretao niz ulicu koja je vodila do moje kuće, čuo sam čudnu buku iza sebe. Zvučalo je poput koraka, ali bili su prespori i teški da bi bili ljudski.
Okrenuo sam se i nisam ništa vidio, ali buka se nastavila. Počeo sam se pomalo bojati, ali rekao sam si da je to vjerojatno samo moja mašta. Ubrzao sam korak i pokušao se otresti osjećaja nelagode.
Međutim, buka nije prestajala. Činilo se da je sve bliže i bliže. Osjećao sam kako mi srce lupa i kako mi se dlanovi znoje. Nisam znao što da radim.
Baš kad sam pomislio da više ne mogu izdržati, čuo sam glasan, grohotan smijeh. Ponovno sam se okrenuo i ugledao svog najboljeg prijatelja, Ivana, kako stoji tamo s ogromnim osmijehom na licu.
– Ivane, nasmrt si me prestrašio! – viknuo sam, s olakšanjem i ljutnjom u isto vrijeme.
– Oprosti, nisam mogao odoljeti – nasmijao se Ivan. “Vidio sam te kako hodaš kući i mislio sam da bi bilo smiješno slijediti te i ispuštati jezive zvukove.”
Nisam mogao, a da se ne nasmijem koliko je situacija bila smiješna. Vlastiti strah i mašta nadvladali su me i pokazalo se da je to bila samo glupa šala.
Bila mi je to lekcija da se ponekad stvari koje se na prvi pogled čine strašnim mogu pokazati potpuno bezopasnima. I uvijek je važno imati smisao za humor, pogotovo kada stvari postanu pomalo zastrašujuće.
Poslao: Matija Blažević, Pazin
Pismeni radovi učenika na hrvatskom jeziku Nesto drugaciji dan od uobicajnog
Pismena vježba: Nešto drugačiji dan od običnog
Bila sam na putu do trgovine kada sam ugledala nešto sjajno na tlu. Kad sam prišla bliže, shvatila sam da je to novčanik. Podigla sam ga i vidjela da je pun novca. Mora da je unutra bilo preko 20.000 eura!
Bila sam u šoku. Nikad prije nisam našla toliko novca i nisam znala što da radim. Trebam li ga zadržati? Ili da pokušam pronaći vlasnika?
Nakon trenutka oklijevanja, odlučila sam učiniti pravu stvar i pokušati pronaći vlasnicu. Pogledala sam u novčanik i vidjela vozačku dozvolu s imenom i adresom.
Nisam poznavala tu osobu, ali sam znala gdje živi. Odlučila sam riskirati i otići do njihove kuće.
Kad sam stigla, žena mi je otvorila vrata. Objasnila sam da sam pronašla njezin novčanik i vratila joj ga. Bila je presretna i srdačno mi se zahvalila.
Da bi pokazala svoju zahvalnost, ponudila mi je nagradu. U početku sam bila neodlučna, ali je inzistirala. Na kraju sam prihvatila i dala mi je potpuno novi laptop.
Nisam mogla vjerovati svojoj sreći. Bio je to tako neobičan dan, a završio je tako što sam dobila potpuno novo prijenosno računalo kao nagradu, jer sam učinila pravu stvar. Bila sam zahvalna na iskustvu i znala sam da ću se uvijek sjećati tog čudnog, ali nevjerojatnog dana.
Poslao: Ema Kovačević, Zadar