Pismeni rad na temu Dan zaljubljenih, srednja škola 2 razred

Za 2. razred srednje od vas se očekuje da vrlo vješto vladate rečenicom i da znate vrlo umješno sastavljati sastave. Dakako, nema svako dara za pisanje. Zbog toga vam mi pomažemo dajući vam primjere dobro napisanih sastava.

Danas smo za vas pripremili napisani sastav Dan zaljubljenih. Prvo nadamo se da ste i vi srećno zaljubljeni i još se nadamo da vam se sviđa ovaj rad.

Dan zaljubljenih sastav iz srpskog jezika za drugi razred srednje škole

Sastva na temu: Dan zaljubljenih

Kako se Dan zaljubljenih bližio, nisam mogla a da se ne osjetim usamljeno i sjetno. Bila sam srednjoškolka, a ipak nisam imala dečka s kojim bih proslavila Dan Zaljubljenih, nekog ko bi mi pokloni pažnju, bar na današnji dan. Svuda oko mene parovi su pravili planove i razmjenjivali poklone, a ja sam ostala sama kao list na vjetru.

Na Valentinovo osjećala sam se baš utučeno. Pokušavala sam da sskrenem misli sa Dana zaljubljenih i da se fokusiram na nastavu, ali bilo mi je teško da se koncentrišem kada se činilo da su svi oko mene romantično raspoloženi. Dok sam sjedila za svojim stolom na času engleskog, čak sam osjetila kako mi se u očima skuplja vodena bujica, koja je prijetila da probije branu, i da krene preko mojih kapaka.

Ali onda poslije4 časa se dogodilo nešto neočekivano. Kada sam se vratila sa malog odmora na mom stolu pojavio se presavijeni komad papira. Otvorila sam ga i pročitala riječi napisane urednim lijepim rukopisom:

“Draga tužna djevojko,

Čak i tako tužna izgledaš tako prelijepo. Možda je ovo tvoj najtužniji Dan zaljubljenih, jer si sama bez momka, ali želim da znaš da nisi sama. Postoji neko kome je stalo do tebe, čak i ako još ni ne slutiš ko je to.

Nadam se da će ti ovo pismo izmamiti osmijeh na lice i podsjetiti te da te neko voli.

Iskreno tvoj,
Tajni obožavalac”

Bila sam zapanjena. Ko je mogao napisati ovo pismo? I kako je znao da nemam momka? Pogledala sam po učionici, pokušavajući da shvatim ko bi to mogao biti, ali niko uopšte nije obraćao pažnju na mene. Svi su bili u svojim mislima. On mi je pao na pamet, ali on je već davna prošlost, zaboravio je na mene, našao je drugu, već mjesec dana nije ni prijateljsku poruku mi napisao.

Kako je dan odmicao, i peti čas je počeo, ja nisam mogla prestati razmišljati o pismu. Znam da je ljubav nepredvidiva, i znam da čeka iza ćoška, ali nisam mogla da shvatim ko bi mogao da mi pošalje ovo lijepo ljubavno pismo. Ko bi mogao da bude moj tajni obožavalac. Zamisli, ja imam tajnog obažavaoca?! Možda nisam imala dečka, ali to nije značilo da nisam voljena.

A onda, na kraju školskog dana, dok sam pakovala sveske i knjige iz istorije i spremala se da idem kući, podigala sam pogled i vidila ga. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Bio je još zgodniji nego što sam se sećala, sa svojom tamnom kosom i prelijepim zelenim očima. Pogledao me sa stidljivim osmehom i osetila sam kako mi srce lupa iz kasa kreće u sprin i kako pokušava da iskoči i dotrči do njega prije mene.

Bio je to on – dečko u koga sam se zaljubila tokom leta, dečko koji je živeo u drugoj zemlji i koga sam mislila da nikada više neću videti. Došao je u moj grad, u moju školu, i napisao mi je ljubavno pismo i to sve na Dan zaljubljenih.

Ostatak dana proveli smo u parku, pričajući, šetajući, grleći se i ljubeći. Razgovarali smo o tome kako ljubav uvijek pobjeđuje, i svim ostalim ludostima koje tinejdžeri govore kada su zaljubljeni. Bio je to najbolji Dan zaljubljenih koji sam ikada imala.

Pismeni sastav – Valentinovo – Dan zaljubljenih

Dan zaljubljenih – Pismeni sastav za drugi razred srednje škole (njegova perspektiva iste ljubavne priče tj. ovog prvog napisanog sastava

Upoznao sam je tokom ljeta, kada sam bio u posjeti svojoj familiji u njenom gradu. Odmah smo se zbližili i proveli cijelo ljeto zajedno družeći se, tako i zaljubili se. Ali onda sam morao da se vratim u svoj grad i svoju državu, da nastavim školvanje i sve ostale nebitne stvari koje su prijetile da nam unište vezu. To se i desilo i izgubili smo vezu. Nismo se čuli više od 20 dana. Užasno mi je nedostajala, ali i sam sam znao da veze na daljinu nikada ne opstaju. Čvrsto sam odlučio da je kraj da ne treba više da se čujemo telefonom. Znao sam da je bolje i za nju i za mene da nastavimo dalje.

Dani su prolazili, ali šta god sam pokušavao nisam mogao da je izbacim iz moje glave. Kako se bližio Dan zaljubljenih znao sam. Moram da je vidi. Da je zagrlim. Da je poljubim. I odlučio sam da se prvi put poslije ljeta vratim u njen grad i iznenadim je na Dan zaljubljenih. Bio je to rizičan potez, ali znao sam morao da je ponovo vidim i kažem joj koliko je volim.

Dok sam na Dan zaljubljenih ulazio u njeno školsko dvorište, nisam mogao a da ne osjetim mješavinu uzbuđenja i nervoze. Došao sam čak iz druge države da iznenadim djevojku koju sam voleo, a zaista nikako nisam mogao znati kako će ona reagovati.

Pogledom sam šarao po prozorima učionica i ugledah je. Krišom sam se približio i virio kroz prozor učionice. Srce je odskakivalo i tražilo način da iskoči iz grudnog koša. Znao sam da je ona ta, ona je moja jedina ljubav, ona koja jednom dođe i koja se nikad više ne desi.

Vidio sam je kako sjedi za svojim stolom, izgleda tužno i usamljeno. Sjedila je za svojim stolom i zurila u prazno. Imala je izraz čežnje na licu. Ali čak i u svojoj tuzi, bila je neverovatno lijepa. Oči su joj bile sjajne, toliko sjajne da mas taj sjaj jasno vidio čak i iz daljine. Njena duga, raspuštena kosa spuštala se preko ramena, a njene nježne crte lica bile su čak mnogo ljepše nego što sam ih zapamtio.

Dok ju je gledao, osjetio je da je izazvala cunami koji je stvorio dživski talas emocija. Prošlo je toliko vremena otkako ju je posljednji put vidio i strašno mu je nedostajala. Osjetio je nalet ljubavi i znao je da mora učiniti nešto da bi je joj donjelo osmjeh na njeno prelijepo lice i što bi joj pokazao koliko mu je stalo.

Dok je pisao kratko ljubavno pismo i krišom stavljao ga na njen sto, osetio je nervozu, ali i olakšanje i sreću. Znao je da je konačno mogao da joj izrazi svoja osećanja i nadao se da i ona njega voli, da će iako se dugo čak ni telefonom nisu čuli i preko telefona vidjeli, da će joj srce reći ko je njen tajni obožavao.

A kada ssam video iznenađenje i radost na njenom licu dok je čitala pismo, znao sam da sam doneo ispravnu odluku što sam došao da je vidim na Dan zaljubljenih.

Stavio sam pismo na njen sto i gledao kako ga otvara i čita reči. Mogao sam da vidim iznenađenje i sreću na njenom licu, i znao sam da sam doneo ispravnu odluku što sam došao ovde. Čak i ako ne bude htjela da budem njen momak, za mene je bila dovoljna sreća to što sam je vidio i što sam za Dan Zaljubljenih izmamio osmjeh na njeno lice.

Stao sam ispred njene učionice i čekao sam da joj čas završi. Bio sam nestrpljiv, bio sam zaljubljen, bio sam srećam, bio sam ushićen… Zvonilo je i učenici otvoriše vrata učionice izlazeći napolje. Tada me je ugledala.

Kada je videla kako stojim ispred njene učionice, oči su joj se raširile od iznenađenja, a lice joj je zablistalo od sreće. Izgledala je kao da ne može vjerovati da sam zaista tu, da stojim ispred nje nakon toliko vremena i to baš na Velntinovo. Imala je blistavost u očima koju nikad prije nisam vidio, i od toga mi se srce istopilo i promijenilo agregatnu formu.

Dojurila je do mene i zagrlila me, čvrsto me zagrlivši. Osjećao sam kako joj tijelo drhti od uzbuđenja i emocija, i znao sam da je sretna što me vidi. Pogledala me je sa suzama u očima i osmijehom na licu, a ja sam mogao vidjeti ljubav i radost koju sam i ja osjećao.

Dok smo stajali tamo, držali se i gledali jedno drugom u oči, osjetio sam nalet sreće što sam je zaista odlučio je iznenaditi i učiniti da se osjeća voljeno na Dan zaljubljenih.

Ostatak dana proveli smo šetajući parkom, pričajući, smijajući se i držeći se za ruke. Kao da se nikada nismo rastali. Prisjetili smo se ljeta koje smo proveli zajedno i svih divnih iskustava koja smo podijelili. Razgovarali smo o našim nadama i snovima za budućnost i o tome kako želimo da budemo zajedno zauvek.