Čega se plašim

Čega se plašim – Varijanta 1 🇷🇸

Kao 14-godišnja devojčica, mnogo se stvari plašim. Međutim, jedna stvar koja me najviše plaši je pomisao da će se moji roditelji razvesti. Često se svađaju i stvarno me brine da možda neće moći da reše stvari.

Kada se moji roditelji svađaju, osećam kao da se ceo svet raspada. Pokušavam da ignorišem viku i glasne tonove, ali ne mogu da se ne osećam uplašeno i tužno. Ne volim kada se svađaju, i uvek se trudim da izbegnem da budem u njihovoj blizini. Ponekad se svađaju oko sitnica, poput toga ko treba da pere sudove ili šta da gledaju na TV-u, a nekad se radi o većim stvarima, poput novca ili mesta gde bi trebalo da živimo.

Ono što me zaista plaši je pomisao da se moja porodica raspada. Volim svoje roditelje i želim da budu zajedno. Ne mogu da zamislim kakav bi život bio da su razdvojeni. Brinem se šta će se dogoditi meni i mojoj braći i sestrama i kako će to uticati na naše živote. Ne želim da biram između života sa mamom ili tatom, ili da se odselim od prijatelja i škole.

Ponekad pokušavam da razgovaram sa roditeljima o tome kako se osećam. Međutim, teško je pronaći prave reči i ne želim da pogoršavam stvari. Volela bih da vide koliko njihove svađe bole mene i moju braću i sestre. Volela bih da mogu da pronađu način da reše stvari bez svađe.

Mogući razvod mojih roditelja je nešto što me zaista plaši. Nadam se da mogu pronaći način da reše stvari i ostanu zajedno. Želim da naša porodica bude srećna i na okupu, i znam da možemo da prevaziđemo sve probleme ako podržavamo jedni druge i otvoreno komuniciramo.

Poslao: Jasna Kovačević, Zaječar

Čega se plašim – Sastav 2 🇭🇷

Imam 12 godina i postoji nekoliko stvari na ovom svijetu koje me stvarno plaše. Pričat ću vam o njima, tako da možete razumjeti kroz što prolazim.

Stršljeni i pčele su mi na vrhu liste. Ovi leteći insekti vas mogu ubosti, i to jako boli! Stršljeni su još gori jer vas mogu ubosti više puta, a žalci su im duži od pčelinjih. Uvijek se bojim da slučajno ne naletim na gnijezdo ili da neki od ovih kukaca ne poleti pravo na mene. Kad god vidim pčelu ili stršljena, smrznem se i počnem paničariti. To je zastrašujući osjećaj i volio bih da se mogu lakše nositi sa njim.

Pauci su još jedna stvar koje se bojim. Neki od njih su stvarno veliki i dlakavi, a kreću se tako brzo! Znam da me većina paukova neće povrijediti, ali ima ih nekoliko koji mogu biti opasni. Najgore je kad vidim pauka kako gmiže po meni ili blizu mene. Osjećam da će me ugristi ili da će mi se zavući u uho, i jednostavno ne mogu izdržati.

Zmije su još jedno biće koje me plaši. Gmižu i pužu, a neke od njih mogu biti i otrovne. Bojim se da bi me, ako naiđem na zmiju, mogla napasti ili ujesti. Čak i ako nije otrovna, svejedno je zastrašujuće pomisliti da ste tako blizu zmije.

Na kraju, bojim se visine. Kad god sam visoko, na primjer na ljestvama ili u visokoj zgradi, osjećam da ću pasti. Teško mi je održati ravnotežu, počinje mi se vrtjeti i osjećam mučninu. Nije to samo strah od pada, već i strah od toga da sam toliko visoko da se ne mogu lako spustiti. To je osjećaj kojeg se ne mogu otresti, a zbog toga se osjećam stvarno prestrašeno i nervozno.

Stršljeni, pčele, pauci, zmije i visina, sve su to stvari zbog kojih se osjećam stvarno tjeskobno i prestrašeno. Volio bih da mogu biti hrabriji i da se ne osjećam toliko uplašeno, ali teško mi je prevladati te strahove. Možda ću se jednog dana moći izravno suočiti s njima, ali za sada ću se samo truditi da ostanem siguran i izbjegnem te strašne stvari.

Poslao: Karlo Grgić, Karlovac

Čega se plašim – Varijanta 3 🇧🇦

Postoje četiri stvari koje me zaista najviše plaše – mrak, duboka voda, psi lutalice i duhovi.

Mrak je jedna od stvari kojih se stvarno bojim. Kada se noću ugase svjetla, osjećam kao da nešto vreba u sjeni. Teško je vidjeti šta je oko mene i stvarno se uplašim. Ne volim osjećaj da sam sam u mraku i uvijek pokušavam da spavam s upaljenim noćnim svjetlom.

Duboka voda je još jedna stvar koja me zaista plaši. Kada sam u bazenu, osjećam se sigurno jer znam da mogu dodirnuti dno. Ali kada sam u moru ili jezeru, stvarno se uplašim. Brinem se šta bi se moglo sakriti ispod površine i šta bi se moglo dogoditi ako ne mogu dotaknuti dno. Uvijek nosim mišiće i držim se blizu obale.

Psi lutalice su još jedna stvar koja me zaista plaši. Brinem se da bi mogli biti agresivni ili da me ugrizu. Kad hodam ulicom i vidim psa lutalicu, jako se uplašim i pokušam što prije otići. Znam da je većina pasa druželjubiva, ali se i dalje plašim.

Konačno, duhovi su nešto što me zaista plaši. Ne znam da li su stvarni, ali se uplašim kada čujem priče o njima. Brinem se da možda vrebaju iza uglova ili ispod mog kreveta. Kada sam noću sam, jako se uplašim i pokušavam da sebi skrenem pažnju drugim stvarima.

Mnoge stvari me plaše kao 9-godišnjeg dječaka, uključujući mračnu, duboku vodu, pse lutalice i duhove. Međutim, znam da je važno suočiti se sa svojim strahovima i ne dozvoliti im da nas kontrolišu.

Trudim se da budem bezbjedan poduzimajući mjere opreza, kao što je nošenje prsluka za spašavanje ili izbjegavanje pasa lutalica. A kada se uplašim, pokušavam da razgovaram sa porodicom ili prijateljima o tome kako se osećam, kako bi mi pomogli da se osećam bolje.

Poslao: Imran Hodžić, Zavidovići