Ep o Gilgamešu

Bilješka o piscu

Autor Epa o Gilgamešu je nepoznat. George Smith, student, je 1872. godine objavio jedanaest ploča Epa o Gilgamešu na engleski jezik. Djelo je izazvalo odmah senzaciju. Neki naučnici su nagađali kako osnovna priča (o potopu) odražava narodno sjećanje na događaje prije Hrista. Zanimanje za ovaj ep se javlja i kod viktorijanskih arheologa. Ipak, ovo djelo je više od arheološke želje. Njegovi različiti prevodi nude i različite interperetacije. Iako nailazimo na brojne propuste i nejasnoće, tu su teorija o stvaranju svemira i bogovima.

Književnost Mesopotamije je veoma bogata. Tu su epovi, mitovi, legende, religiozne scene, himne bogovima, tužaljke, zaklinjanja, religiozne scene.

Ep o Gilgamešu je najstarije poznato književno djelo. Ne može se precizno odrediti vrijeme nastanka. U pitanju je sumersko – vavilonski ep. Ovo djelo je zapisano u Mesopotaniji. Narod Sumera je začetnik najstarije sačuvane kulture i tvorci su prvog pisma u istoriji civilizacije. Sumeri kao narod nestaju u drugom milenijumu prije nove ere. Najstariji spomenici iz ovog podneblja nastaju oko 3 500 godine prije nove ere. Pismo im je bilo klinasto. Isprva, piktografsko a zatim sllikovno. Najstarije nađene tablice su bile spiskovi vlasništva neophodni za poslovanje svetilišta. Nađen je veliki broj vjerskih tektova. Pretpostavlja se da ovdje književno stvaranje počinje usmenim oblikom. Nekoliko epskih priča se bave istorijom starih kraljeva grada Uruka.

Ep o Gilgamešu je sačuvan od zaborava i sačuvan na akadskom. Ovo djelo je nađeno u ruševinama biblioteke cara Asurbanipala u Ninivi. Sastoji se od dvanaest tabli a svaka tabla ima do tristo redaka. Dijelovi koji nedostaju su rekonstruisani. Ne zna se kada je djelo nastalo, ali je zapisano u XIX vijeku prije nove ere.

Analiza djela

Prva od priča i nema posebne veze sa epom o Gilgamešu. U njoj se opisuje sukob između gradova Uruka i Kiša.

U pitanju je herojska pripovijest o junaku i njegovim djelima. Po motivima nas podsjeća na folklorne bajke  (Enkidu ubija mitsko čudovište Humbabu). S etičke strane, ovo predstavlja pobjedu dobra nad zlom. U djelu nema krvavih ratovanja kao u drugim junačkim epovima.  Sastavljen je iz dva dijela.

Od sedme ploče mijenja se intonacija epa. Tu se Gilgameš susreće sa novim neprijateljem – smrću. Započinje novi podvig – potragu za besmrtnošću. Njegov predak Utnapištim ( sumerska verzija Legende o Noju) jedini je znao tajnu besmrtnosti. Gilgameš se zapućuje da ga pita za savjet. Na tom putu nailazi na brojne prepreke i opomene boginje Sabitu. Gilgameš ne odustaje. Ove stranice dokazuju da su čovjeka od najranijih dana do danas mučili isti problemi – urođeni strah od smrti. Saznaje da čovjeku nije određen vječni život. Ništa nije trajno. Shvata da ne može ni san pobijediti.

San me ščepao kao razbojnik, u mom snu sedi smrt.

San je proba smrti. Privremeno umiranje se dešava svakog dana. To mu je već prvi poraz. Govori se o njegovom silasku u carstvo mrtvih gdje ponovo sreće Enkidua. Ep se završava njegovim povratkom u Uruk i smrću. Uzaludna je sva potraga za besmrtnošću. Ostalo je najasno zašto se Gilgameš sa travom odmah nije izliječio od smrtnosti nego je dozvolio da mu zmija ukrade travu. Čitavo djelo protkano je čežnjom za vječnim životom. Ep o Gilgamešu počinje kao kraljevski natpisi. Djelo je ispisano u gradacijskom obliku. Na koncu, ovaj ep dobija elegičan karakter i približava se unutrašnjem čovjeku.

U sumerskoj kulturi postojao je književni oblik komemorativne kraljevske inskripcije na grobu sa didaktičkim zadatkom. Ovaj ep završava pesimistički jer je čovjek nemoćan da bilo šta sazna o stvarima koje ga neprekidno muče, te pitanjima života i smrti. Djelo se bavi pitanjem atrakcije zemaljske slave.

Jezik epa se odlikuje biblijskim tonom. Epska ponavljanja u njemu su veoma značajna. Ovaj ep se uzdiže svojom humanošću. Cjeline ispričane na dvanaest ploča ili pjevanja, ne razlikuju se samo po obimu i sadržini, nego i misaonoj preokupaciji junaka i emotivnoj obojenosti.

Književni rod: epika;

Vrsta djela: epska pjesma; mitologija;

Osnovni motiv: potraga za besmrtnošću. Slavljenje prijateljstva između muškaraca. Egzistencijalna borba izuzetno snažnog čovjeka koji se mora pomiriti sa svojom smrtnošću i pronaći smisao u životu. Strah od smrti.

Mjesto radnje: stepa; grad Uruk – Gilgamešova prestonica. Uruk je zaista jedan od najstarijih sumerskih gradova. Ispod jednog hrama, koji potiče iz istorijskog doba, pronađene su još tri naslage, a u svakoj po jedan hram. Njegove ruševine dokazuju da je Uruk bio veliki grad.

Vrijeme radnje: nije poznato.

Ideja: smrt je neizbiježna činjenica, prolaznost svega na zemlji. Čovjek je blizak vječnom životu samo svojim djelima.

Likovi

Gilgameš: najpovlašćeniji od svih ljudskih bića. Blizak je božanskom. Jednom trećinom je smrtnik. On je jak, divan i mudar. Hrabar je ratnik i veliki lovac. Ali je i tiranin u Uruku. Njegova moć je ogromna nad podanicima. On se suprotstavlja i samim bogovima. Odbio je ljubavnu ponudu boginje Ištar. Pobjeđuje nebeskog bika. Njegova snaga nema granica. Velika je njegova mudrost. Gorko će oplakivati smrt svoga prijatelja. On je legendarno – istorijska ličnost koja se pominje i u drugim djelima.

Rišat: Gilgamešova majka, bila je sveštenica hrama Egalmah u Uruku. Ovaj hram je bio posvećen boginji Nin – Sun.

Enkidu: bogovi stvaraju Enkidua na molbu Gilgamešovih podanika. Od blata ga je stvorila Aruru. On je kosmati čovjek polja i stepe. Enkidu postaje Gilgamešov prijatelj. Pobjeđuju Humbabu, mitsko čudovište. Enkidu umire.

Ur – Šanabi: bio je Utnapištimov lađar. Upravljao je lađom za vrijeme potopa i sam je stekao besmrtnost.

Bel: gospodar, gospodin ili gospod je vrhovni bog u ovom epu. Bel vlada zemljom i stoluje u vazduhu.

Irnini: boginja – čuvarka Brijega bogova;

Sin: bog mjeseca. Njegov kult je naročito raširen u sumersko doba u gradu Uru. Mnogi kraljevi su dodavali svome imenu i njegovo ime.

Aruru: boginja oblikovanja. Stvorila je ljude i životinje. Zvali su je još Mami (majka).

Anu: bog neba, otac Ee, boga dubine. Kralj je podzemnih i nadzemnih bogova. Samo ime Anu znači nebo. Antu, nebeska majka je njegova žena.

Ea: bog dubine „kuća vode“. On je treći čan božanskog trojstva. Naklonjen je ljudima, bog je umjetnosti i mudrosti. Središte njegovog kulta bio je grad Eridu. Žena mu je Dakmina.

Šamaš: je bog sunca i pravde. Vrlo popularan u akadsko doba. Brat je boga mjeseca, a žena mu je u ovom epu Aja. On je najviši bog među bogovima koji osvjetljavaju nebo. Vjerovalo se, da se svakog dana bori sa zlim duhovima tame. Danju plovi vodama svjetla u svojoj barci, a noću u vodama mraka. Njegov kult je posebno raširen među zemljoradnicima.

Ištar: je boginja ljubavi i plodnosti. U ovom epu je kćerka Anua, boga neba a sestra Šamaša. Žena je i ljubavnica svih bogova. Poštovali su je kao boginju vegetacije, materinstva i zaštitnicu porođaja. Kao boginju rata, prikazivali su je s bradom i poštovali kao dvopolno božanstvo plodnosti. Naročito su je poštovali u Uruku. Sin, Šamaš i Ištar u predstavljali božansko trojstvo.

Adad: bog oluje i vjetra. Upravlja nebeskim i zemaljskim vodama.

Zli duhovi: imali su naročito značenje u životu svih naroda u Mesopotaniji. Demonologija je gotovo opsežnija od teologije. Svaka bolest ili nesreća, prirodna nepogoda su imale svoj uzrok u jednom od njih. Naročito su nastanjivali pusta mjesta i groblja. Prema ljudima su neprijateljski raspoloženi. Protiv njih se mogu boriti samo sveštenici mađijama i raznim obredima. Među zlim duhovima se posebno ističe njih sedmoro.

Humbaba: gospodar kedrove šume kroz koju se dolazilo do Brega bogova.

Nebeski čarobni bik: njega je bog neba, Anu, poslao na Ištarin zahtjev da ubije Gilgameša. Bio je životinja natprirodne veličine i snage.

Utnapištim: praotac Gilgamešov. On je preživio opšti potop i sa suprugom stekao besmrtnost. 

Kratak sadržaj

Prva ploča

Sve je video on, gospodar zemlje. Upoznao je svakoga i svačije znanje i delo, sve je razumeo. Video je život i rad ljudi. Izneo je na svetlo tajne i skrivene stvari. Mudrost mu je bila jasna. Doneo je vesti iz vremena pre velikog potopa. Svu muku dao je patnik da se ispiše klinovima. U tvrdom kamenu uklesana su sva dela i sve patnje.

Gilgameš, pobjedonosni junak, sagradio je zid oko Uruka. Visoko se diže sveti hram u utvrđenom gradu. Sjajnom bjelinom u svjetlu stoji kraljevska palata. Stražari stoje na bedemima. Gilgameš je jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. S divljenjem i strahom gledaju njegov lik. Po ljepoti i snazi nikada nisu vidjeli njemu ravnog. On je odličan lovac. Njegova riječ je zakon. Sinu je važnija kraljeva volja, nego očeva želja. Gilgameš je čovjek bola i radosti. Za njega moraju da rade i mladi i stari. Urukov sjaj treba da sija pred svim gradovima zemlje. Gilgameš ne pušta ljubavnicu njenom dragom, ni kćerku silnoga njenom junaku.

Njihovo jadikovanje dopire do velikih bogova. Anu, bog neba, poziva Aruru, boginju vještu oblikovanju. Traže od nje da stvori lika sličnog Gilgamešu. Neka zatim dođe i silni Uruk da se bori sa Gilgamešom. Ona opra ruke i ovlaži ga svojom božanskom pljuvačkom.

Oblikovala je Enkidua, oživljenog krvlju i dahom borbenog boga Niniba. On stoji sam u stepi, dlakav po cijelom tijelu. Talasa mu se duga kosa, poput pšenice. Ništa ne zna o zemlji i ljudima. Odjeven je krznima. Jede sa gazelama travu po polju, a sa stokom pije na zajedničkom pojilu. Sa mnoštvom životinja gura se u rijeci. Na tom pojilu neki lovac postavi zamke. Enkidu mu se suprotstavi. Silna je njegova snaga a on neprestano luta po stepi. Lovca savjetuje otac da pođe u Uruk Gilgamešu. Tamo neka izmoli za sebe mladu ženu koja se posvetila boginji Ištari (boginji ljubavi) i da je odvede sa sobom. Kada stoka dođe na pojilo, neka ona zbaci sa sebe odjeću da bi on uzeo bujnost njenog tijela. Kada je ugleda, približiće joj se i tako otuđiti od stoke. Lovac ispriča Gilgamešu sve što ga je snašlo. Lovac je poveo sa sobom mladu ženu iz hrama. Ona ga mami u zamku žene i otkriva svoje grudi. Uzbudila je požudu u njemu. Bili su sami. Sedam noći je Enkidu upoznavao ženu. Zasićen bujnošću njenog tijela, pogledom je tražio životinje. Tek što su ga ugledale, gazele u skoku pobjegoše. Čuđenje obuze Enkidua. Žena mu reče da je lijep kao bog i zašto da juri sa životinjama po polju? Poziva ga u Uruk. On se obradova, želeći da Gilgameša pozove na borbu. Želi da usred Uruka objavi kako je i on silan! Tako će ući i promijeniti sudbinu. Žena i Enkidu stižu u grad. Šareni ćilimi su prostrti po ulicama. Ljudi hodaju u bijelim odijelima. Prolaze lijepe djevojke. Sveta žena ulazi u Ištarin hram i kiti Enkidua. Želi da mu pokaže Gilgameša koji je od mišića tvrdih kao tuč, jedar je njegov visoki stas. Tijelo je puno ukroćene suvišne snage. Nije umoran ni danju ni noću. Izaziva strah kao Adad, bog oluje. Božansko trojstvo ga je izabralo za vladara i prosvijetlilo mu pamet.

Gilgameš je Enkidua već slutio. Probudio se iz sna i pričao majci kako je sanjao vojsku koja je kao jedan čovjek. Pokušao ga je podići ali je bio pretežak. Ljudi su mu ljubili noge. Ona ga je primila za sina i stavila ga uz Gilgameša kao brata.

Njegova majka Rišat znala je tumačiti snove. Ona mu je nagovijestila dolazak jakog čovjeka koji će ga izazvati na borbu. On će mu postati poput brata i biće mu drug u borbi.

Druga ploča

Enkidu stupi na ulicu i narod mu se začudi. Njegovo snažno tijelo nadvisuje sve silne u gradu. Sva se vojska skupila i nastupa protiv njega. Vojsku odbija njegov preteći pogled. Enkidu stoji na vratima hrama i brani mu da uđe. Rišat, gospodarica i majka, uzima Enkidua za ruke i govori mu da je ubuduće ona njegova majka, te da je on u borbi našao sebi brata. Ubuduće će se boriti zajedno.

Da bi zaštitio kedrove u dalekoj šumi bogova, Bel, je postavio Humbabu na strah ljudima. Njegov glas je kao zavijanje oluje, dahom njegovih usta šumi drveće i strašno huči njegovo dahtanje. Humbaba je uvrijedio boga Šamaša, sudiju duhova i ljudi. On ne poštuje nikakve granice i izlazi iz šume na užas ljudima. Odlučuju da zajedno krenu u pustolovine.

Treća ploča

Enkidu uđe u sjajnu kraljevu dvoranu. Njegovo srce je tjeskobno i leprša kao ptica. On čezne za stepom i poljskim životinjama. Glasno jadikuje i žuri da se iz grada vrati u divljinu. Gilgameš je tužan što mu je otišao prijatelj. Kao narikača diže jadikovku i pita se čemu mu toljaga u ruci, mač o pojasu, svečana odjeća kada se demon podigao i zagorčao mu radost. Enkidu je otišao  a trebalo bi da počiva na šarenim sagovima i stanuje u palati. Silnici zemlje bi trebalo da mu ljube noge i da mu služe svi ljudi. Želi da cijeli narod tuguje za njim. Neka ljudi nose žalobna odijela, poderana i zaprašena.

Enkidu stoji sam u stepi s uzdignutom rukom  proklinje lovca i zavodljivu ženu. Bog Šamaš pita Enkidua zašto kune svetu ženu? Ona mu je dala hranu sa stola boginje kakvu samo bog dobija  i vino kakvo samo kralj pije. Dala mu je sjajno odijelo i pojas a Gilgameša za prijatelja. On mu daje da počiva na šarenim sagovima i stanuje u blistavoj kući. U gradu Uruku tuguju za njim ljudi, a Gilgameš hita u stepu da ga traži. Enkidu sasluša i umiri srce svoje. Dolazi Gilgameš i Enkidu se sa prijateljem vraća u grad. Enkidu svome prijatelju prepričava strašan san. Gilgameš ga savjetuje da svoj bodež posveti zlom duhu smrti.

Četvrta ploča

Bog sunca Šamaš govori Gilgamešu da se spremi sa prijateljem za borbu protiv Humbabe, koji ga je uvrijedio. Pođoše Rišati, majci koja je vidovita. Majka će predvidjeti njihovu budućnost i blagosloviti njihove korake. Ona je prosipala žuto zrnevlje i pitala je boga Šamaša zašto je njenom sinu podario plahovitost koja ne nalazi mira. Mora da izdrži borbu kakvu još ne zna i krenuće nepoznatim putem. Ona proklinje boga:

Od dana kada pođe do dana kada se vrati, dok ne dospe do Kedrove šume, dok ne savlada snažnoga Humbabu, dok ne osveti krivicu i ne uništi strah zemlje – u sve te dane, Šamašu, kad budeš žudeo za Ajom, za svojom ljubljenom, neka se ona odvrati od tebe! Tako neka te Aja podseća na Gilgameša. Dokle god ti bude uskraćivala ljubavnu postelju, neka ti je srce budno i neka misli na njega dok se nepovređen vrati.

Oni pođoše na put prema sjeveru. Još izdaleka ugledaše Brijeg svijeta  – prebivalište bogova. Ubiše prvo diva, Humbabinog čuvara šume. Zašli su dalje u tamu šume. Gilgameš bodri Enkidua.

Peta ploča

Ćuteći su stajali i gledali u šumu. U čudu posmatraju visinu stabala. Humbabu nigdje nisu vidjeli ni čuli. Noć se spustila na šumu, zvijezde se pojavile a oni legoše da spavaju.

Ubijaju Humbabu. Gilgameš mu odrubljuje glavu s ljuskastog vrata. Zatim uzeše moćno tijelo i odvukoše u polje. Baciše ga pticama da ga proždru. Na visokoj motki su odnijeli glavu s rogovima kao znak pobjede. Javi im se Irninin glas da se vrate i da je svršeno njihovo djelo, te da se okrenu opet gradu Uruku. Na Sveto brdo gdje stanuju bogovi, ne može nijedan smrtnik. Onaj koji pogleda u lice bogovima mora umrijeti!

Na dan punog mjeseca vratiše se kući.

Šesta ploča

On opra svoje oružje i očešlja kosu koja mu je padala na vrat, zbaci sa sebe prljavo odijelo. Na glavu stavi tijaru i čvrsto stegne pojas. Lijep je bio Gilgameš. Tada se rasplamsa požuda u boginji ljubavi. Sama Ištar podiže svoje oko ka Gilgamešu – željela je da joj bude ljubavnik. Ona mu obećava najljepša kola sa zlatnim točkovima. U zaprezi će imati svaki dan najsnažnije konje. Kada bude u njenoj kući, ljubiće mu svi noge.

Sve što poželi tvoje srce sa bregova i dolina, doneće ti oni kao danak.

Gilgameš Ištari reče da za sebe zadrži svoje čari. On prezire plod njenog bestidnog tijela.

Ne treba mi tvoj hleb, neću hranu koju mi ti daješ. Odvratno je tvoje jelo, iako nudiš hranu bogova. Nikakvu mi radost ne pruža tvoj pehar, iako mi nudiš napitke velikih bogova. Vruće je tvoje nastojanje, ali ti je u srcu hladnoća kao potajna stražnja vrata koja propuštaju ledeni vetar, kao smola koja proždire bakljonošu, kao cipela koja tišti svoga vlasnika!

Kada je to Ištar čula, obuzeo je strašan gnijev. Ona stupi pred Anua, oca i Anutu, nebesku majku i ispriča im kako je Gilgameš sa njom sramotno postupio. Ištar od oca traži da stvori čarobnog bika da ga ubije. Ako joj ne stvori tog bika, razbiće vrata pakla i svi koji su davno pomrli, opet će se vratiti i biće više mrtvih nego živih.

Anu odgovori Ištari, ukoliko to učini, nastaće sedam gladnih godina. Bog neba je čuo njene riječi i Anu joj usliši molbu.

Bik bijesno juri preko polja. Pustoši zemlju pred zidovima grada. Enkidu ga uhvati za kraj repa. Kao lovac iskusan u lovu na divlje bikove, Gilgameš rastavi glavu od moćnog bika. Ubio je nebeskog bika. On njegovu glavu baca pred Ištar i prijeti joj.

Sedma ploča

Enkidu je u snu vidio da se veliki bogovi savjetuju, a njega nosi veliki orao i govori mu:

„Pogledaj dole na zemlju! Kako ona izgleda? Pogledaj more! Kako ti se ono čini? A zemlja je bila kao kaša od brašna. Još me dva sata nosio me je uvis i tada pustio da padnem. A ja sam padao, padao i ležao razmrskan na tlu. Užasnut, probudio sam se.

Gilgameš je znao da su mu to bogovi dosudili nesreću. Čelo mu je bilo vrelo. Bolestan leži Enkidu. Bunilo ga drži čvrsto. On zove svoga prijatelja i govori da ga je prokleo gospodar vode života.

Osma ploča

Čim zasja prvi jutarnji zrak, diže se Gilgameš i pristupi prijateljevom ležaju. Mirno je ležao Enkidu. Tiho su se dizale grudi i opet spuštale. Gilgameš je plakao za tom snagom koja napušta njegovog prijatelja. Pitao se šta ga je to otrovalo. Dotakao je njegovo srce ali ono nije više kucalo. Tada on pokri prijatelja kao nevjestu. Sličan lavu, podiže svoj tužni glas. Šest dana i šest noći je oplakivao Enkidua. Sedmog dana ga sahranjuje i odlazi iz Uruka. Žuri u stepu. Njegov prijatelj postao je zemlja.

Deveta ploča

Gilgameš gorko oplakuje Enkidua i juri preko polja. Odlazi moćnom Utnapištamu koji je našao vječni život. Put ga vodi kroz neprestanu patnju. Silovitim koracima pođe ka Vrtu bogova. Rubini su mu plodovi. Tu vise spletovi loza čarobnog izgleda. U zracima sunca blista vrt. Bog Šamaš govori Gilgamešu da uzalud žuri jer put koji traži svakako neće naći.

Deseta ploča

Gilgameš stiže na presto boginje Siduri Sabitu koji stoji visoko na obali mora. Tu ona sjedi i čuva ulaz u Vrt bogova. Nosi pojas čvrsto vezan oko bokova. Njeno tijelo je obavijeno dugom haljinom. Sabitu se pita kuda on to hrli silnim koracima. Zaključava vrata ali Gilgameš je čvrst u odluci da uđe unutra. Podiže ruku i položi sjekiru na kapiju. Prijeti boginji da će razlupati vrata. Ona ga pita zašto su mu obrazi tako upali i čemu bol u srcu? On govori da je njegovog prijatelja stigla ljudska sudbina. Dan i noć je plakao i nije ga položio u grob jer je čekao i vjerovao da mora oživjeti. Tražio je život ali ga nije našao. Sudbina prijatelja teško leži na njemu. Sabitu Gilgamešu govori da neće naći život koji traži. Kada su bogovi stvorili ljude, smrt su odredili za njih, a život su zadržali za sebe. Zato treba jesti, piti i veseliti se. Svaki dan treba da bude vesela svetkovina. Treba da se raduje u naručju žene i vrati u Uruk. Ona mu govori da je teška plovidba preko Svjetskog mora i težak put do Voda smrti. Gilgameš gleda u daljinu i opazi lađu.

Stiže konačno kod Utnapištima koji mu reče da čovjeku nije određen vječni život. Kuće se ne grade zauvijek. Ni rijeke ne nose svaki dan poplavu. Ne liče li jedno drugom novorođeno dijete i smrt? Kad čuvar i vratar pušta dušu iz Podzemlja na svjetlo i novorođene pozdravi sunce, tada se odmah skupljaju Anunaki, veliki duhovi i Mametum, koji stvara sudbinu, da zajedno odrede tok života. Oni određuju dane života, ali ne broje dane smrti.

Jedanaesta ploča

Utanpištim mu govori o starom gradu Šuripaku na Eufratu, kome su dugo vremena bogovi bili naklonjeni. Tada su odlučili da pošalju potop. Na savjetovanju bogova je sjedio Ea, bog dubina. Njegovoj kući od trske je ispričao odluku bogova. Rekao je da se sagradi drvena kuća i da se podigne u lađi. Da ostavi bogatstvo i traži život, te donese u lađu životno sjeme svake vrste. Neka bude srazmjerna širina dužini, te da je spusti u slatkovodno more i pokrije krovom. On je obećao sve to učiniti, ali šta da kaže narodu i starješinama? Počeo je sve spremati i završio je lađu. Sve što je posjedovao – natovario je. Cijelu porodicu, najbližu rodbinu, veliku stoku i male životinje, te sjeme svake vrste. Bog mu je dao određeni rok. Kada dođe to vrijeme, vladari tame pustiše strahovitu kišu. Nevrijeme je bilo strašno. Ušao je u lađu i zabravio vrata. Kada je jutro osvanulo, podiže se crno oblačje kao gavrani. Bjesnili su svi zli dusi, svjetlost se pretvorila u tamu. Vode su bučeći hujale i već dostigle planine. Brat brata više nije poznavao. Ištar viče kao žena u teškom porođaju. Lijepa zemlja prošlih vremena postala je blato. Ištar se kajala što je Skupštini bogova dala tako strašan savjet – da se unište svi ljudi. I svi bogovi plaču s njom. Šest dana i šest noći je padala kiša. Sedmog dana popusti potop, bila je tišina kao nakon bitke. More se smirilo, oluja stišala. Svi ljudi su se pretvorili u blato. Pusto i jednolično je bilo tlo zemlje. On je pao ničice i suze su mu pale niz lice. Poginuli su svi ljudi. Nije našao mjesto gdje bi se zaustavio i zato pusti lastavicu da odleti i vrati se. Zatim, pusti gavrana koji se i ne vrati više. Tada je sve pustio napolje a jagnje prinosi kao žrtvu. Svi bogovi dođoše na žrtvu. Ea, bog dubine, otvori usta i reče silnome Belu:

„Ti, bože, vladaru, ti silni, kako si samo mogao tako nepromišljeno da izazoveš potop? Onaj koji greši neka svoj greh i nosi! Onaj koji zlo čini neka zlo i okaje. Ali pazi da ne budu svi uništeni.“

Tada su bogovi Utnapištimu i njegovoj ženi podarili vječnost i odredili da stanuje daleko na moru, tamo gdje otiču rijeke. On reče još Gilgamešu da pokuša ne spavati sedam noći, a san ga odmah ophrva kao vjetar, kao silnik. Utnapštnim reče lađaru da više nijednog smrtnika ne prevozi njemu, ma koliko težio za njegovim prebivalištem. Odaje mu tajnu o čudotvornoj travi koja je slična trnu, a raste duboko u moru. Kada pojede tu travu, naći će vječnu mladost i vječni život. Gilgameš pronalazi travu i želi da je odnese u svoj grad i podjeli sa junacima. Dok se Gilgameš kupao u jezeru, neka zmija osjeti miris trave i došunja se, te je uze. Gilgameš prokle zmiju. Sjede i poče plakati. Pitao se, za koga se to trude njegove ruke?

Dvanaesta ploča

Gilgameš vlada u Uruku, gradu sa visokim zidinama. On ne može da se smiri. Doziva sveštenike i čarobnjake – želi da dozove Enkiduov duh. Želi ga pitati za sudbinu mrtvih. Jedan od sveštenika mu reče da ukoliko želi sići u Podzemni svijet, mora sići u prljavoj odjeći. Ne smije se namazati skupim uljem jer će ga, privučeni mirisom, opkoliti neželjeni duhovi. Ne smije luk položiti na zemlju, jer će ga opkoliti svi koje je usmrtio. Ne smije imati cipele na nogama jer mora nečujno da hoda. Ne smije poljubiti ženu koju voli, niti tući onu koju ne podnosiš. Gilgameš ode u veliku pustinju do kapije Podzemlja. Išao je putem bez povratka. Išao je do prebivališta, čijim stanovnicima ne treba svjetlost, prah zemlje im je hrana. Oni sjede u tami i imaju krila kao ptice. Vratar ga povede kroz sedam kapija i skidao mu je odjeću da bi nag ušao u carstvo mrtvih. Uzvišena Ereškigal mu reče da se vrati natrag. Bog dubine mu, ipak, dovede duh prijatelja. Razgovarali su.

Enkidu mu govori drhtavim glasom da ukoliko bi vidio zakon zemlje, sjeo i bi zaplakao.

„Pogledaj, prijatelja kojega si prihvatio, kojemu se srce tvoje obradovalo, njega žderu crvi kao staro odjelo. Enkidu, prijatelj, koga je tvoja ruka dodirivala, postao je blato zemlje, pun je prašine, potonuo je u prah, prah je postao.“

Gilgameš se vraća u Uruk, leže da spava a smrt ga ugrabi u sjajnoj dvorani njegove palate.