Crna udovica – izgled, otrov, simptomi ugriza, liječenje

Crna udovica rasprostranjena je na svim kontinentima. Spada među najpoznatije i najotrovnije paukove na svijetu. Ovaj pauk razvrstan je u carstvo Animalia, koljeno Arthropoda, razred Arachnida, red Araneae, porodicu Theridiidae, rod Latrodectus, vrstu Latrodectus mactans i podvrstu Latrodectus mactans tredecimguttatus.

Ime Latrodectus potječe od grčkih riječi koje prevedene znače “tajno” i “ujedač”, te bi se moglo prevesti kao “potajni ujedač”. Latrodektus tredecimguttatus, crna udovica ili baba kako je nazivaju u Dalmaciji, najotrovniji je europski pauk koji nastanjuje gotovo cijelo hrvatsko primorje. Nije dokazano pojede li zaista svog mužžjaka odmah nakon parenja ili on umire od iscrpljenosti nakon parenja, međutim upravo ova spoznaja priskrbila im je njihovo fatalno ime.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Izgled, prepoznavanje i stanište

Ovi pauci obitavaju u zemljinom pojasu s umjerenom i tropskom klimom. ŽŽive najčešće u suhozidovima, procijepima i panjevima, a mogu se naći u blizini stambenih objekata, štala, žžitnica i deponija smeća. ŽŽenka je baršunasto crna, dužžine 8-18 mm, zaobljenog trbuha, često s crvenim pjegama. Mužžjak je mnogo manji (3-5 mm), izdužženog trbuha, a njegov otrov nije opasan za ljude. Prilikom parenja mora se oprezno približavati gnijezdu u kojem je žženka jer je stalno izložžen mogućnosti pogibelji. Postoje podaci da spretan mužžjak u sezoni možže imati i više ženki (4).

Poslije parenja žženka ovisno o količini hrane koja joj je dostupna u razmacima od 10-20 dana opreda kokone (ooteke). U sezoni žženka najčešće ispreda 3-5 kokona koji su žžućkaste do boje lješnjaka. ŽŽenka ih postavlja u mrežžu, na zaštićena mjesta u gnijezdu ili ispod kamena. Broj jaja u kokonu je različit, najčešće od 150-300. Mrežžu rade na maloj udaljenosti od površine zemlje, uz jarke, u žžitu, travi, u dupljama drveća, ali ponekad i u gustoj makiji, na terenima kojima zemnu osnovu čini “zemlja crvenica”. Mrežža je “šlampava”, nepravilnog oblika, neuredna, s grumenčićima crvene zemlje, često pokrivena ostacima trave i lišća te praznim kutikulama kornjaša (slika 2). Mrežže starijih primjeraka imaju oblik sličan lijevku, a ispredene su od izrazito čvrstih niti. ŽŽenka sjedi i čeka plijen u pozadini mrežže, leđa okrenutih prema dolje.

igra

Mladi pauci se izvale već potkraj ljeta unutar kokona (2) gdje provedu zimu dobro zaštićeni. U gnijezdu ostaju do veličine od otprilike 2 mm kad su sposobni loviti sitne insekte. Prežživi ih jedva 10 posto jer se međusobno pojedu. Pretpostavlja se da se često s paučinastom niti prepuštaju vjetru koji ih odnosi do prve fizičke prepreke gdje i ostaju. Ukoliko imaju dovoljno hrane, vrlo brzo napreduju. Uz dobre uvjete topline i vlage, te uz redoviti izvor hrane (brašneni crvi, muhe, komadići kuhane govedine, krv), pauk u laboratoriju možže dožživjeti tri godine (slika 3) (1).

Nemaju veliki radijus kretanja (oko 1,5 m oko gnijezda) i love uglavnom čekajući da kukac naleti na njihovu mrežžu. ŽŽrtvu ubadaju velikom brzinom, ovijaju je nitima, zatim je satima isisavaju, a suha kutikula ostaje još dugo u mrežži kao kakav trofej. Ovisno o količini sokova žžrtve, veličina abdomena možže primjetno narasti.

Latrodektus se pojavljuje ciklički. Ponekad se bilježže prave najezde po se tako na svakom kvadratnom metru možže nalaziti po nekoliko gnijezda. Različiti zahvati u prostoru mogu utjecati na rasprostranjenost crne udovice. Tako je npr. Popovo polje nakon što je bilo poplavljeno, a zatim isušeno, postalo idealno stanište. I drugi ekološki i agrarni čimbenici kao što su promjena kultura, plodored, primjena herbicida i insekticida u zaštiti bilja i sl., mogu utjecati na pojavnost u sezoni.

u travi

Godine 1986. zabilježžena je urbanizacija ovog pauka (5) i sve ga češće susrećemo uz kuće, košnice, građevinske strojeve, plastenike. Zbog porasta srednje zimske temperature opisan je njegov opstanak preko zime i na većim nadmorskim visinama kao npr. na Braču (600 m), na Rabu i rtu Istre, na Korzici (Francuska) i u Italiji (5).

Zbog opće globalizacije, velikog i brzog transporta roba i usluga događalo se da se u neku zemlju unese vrsta crne udovice koja nije specifična za to područje, pa je tako npr. L. hasselti 1972. godine iz Australije preko telekomunikacijske opreme dospjela na otok u južžnom Atlantiku i u Englesku gdje se djelomično urbanizirala (5). Američka crna udovica prenesena je 1970. godine trgovačkim spremnicima u Novi Zeland gdje se nastavila širiti (5).

Uzimajući u obzir da su najrasprostranjenije duž jadranske obale koja je u to vrijeme puna turista tada se crne udovice najčešće i spominju. Osim izletnika koji “zalutaju” u njihovo stanište žrtve su i neoprezni poljoprivrednici.

Naime, crne udovice nisu agresivne životinje, naprotiv rijetko napuštaju svoju mrežu. Do ugriza najčešće dolazi kada ih slučajno prignječimo, tada pauk reagira instinktivno, laganim ugrizom.

Otrov crne udovice

Osobitost ovih paukova je izrazito jak otrov (alfa-latrotoksin). Polovična letalna doza za miša (LD50) iznosi 0,9 mg osušene žlijezde/kg tj. težžine (1). Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov crne udovice je četrnaest puta jači od otrova čegrtuše. Otrov je bijela bistra tekućina koja sadrži toksalbumine i lipoproteine. Otrov je neurotropan, odnosno djeluje na sinapse gdje dolazi do nakupljanja acetilkolina. Zbog toga je pacijent hiperagitiran, ima motorni nemir i povišen krvni tlak kao posljedicu djelovanja na adrenalične žživčane završetke. Čovjek je u odnosu na ostale sisavce srednje osjetljiv na otrov latrodektusa. Srednje osjetljiv je i štakor, dok su jako osjetljivi miševi, zamorci i mačke, a psi su prilično otporni.

Otrovni se aparat sastoji od šupljih štipaljki ili helicera, otrovnih žžlijezda i njihovih izvodnih kanala.

Ubrizgavanje otrova je voljno, a mišićni sloj žžljezdane stjenke istiskuje otrov kroz izvodne kanale u šuplju heliceru, a odatle u ubodnu ranu. Ne dolazi kod svakog ujeda do ubrizgavanja otrova.

Treba napomenuti da toksičnost tog otrova varira prema godišnjem dobu, hladnoća smanjuje toksičnost otrova jer ga pretvara u kiselinu.

Simptomi ujeda crne udovice

Do ugriza najčešće dolazi kada ih slučajno prignječimo, tada pauk reagira instinktivno, laganim ugrizom.

Ujed crne udovice gotovo je bezbolan, često neprimjetan, a većina liječenih smatrala je da su se uboli na travu ili trn. Na mjestu ujeda mogu se vidjeti točkasta mjesta ujeda, lagano crvenilo, ili u ranoj fazi urtikarijalni plak. Drugi dan možže oko mjesta ujeda biti vidljivi plavkasti kolobar. Ipak, često se i uz najpomniju pretragu mjesto ujeda ne možže otkriti.

Jaka bol je glavni simptom latrodektizma. Bolesnici je opisuju kao da “mi netko trga i kida meso kliještama”…, “kao da me glođu psi”.., “da mi netko svrdla kosti”…, “da ležžim na trnju” itd., ali svi ističu da je to najjača bol koju su ikad osjetili.

Neizdržživa bol javljala se obično 10 – 60 minuta nakon ujeda i to u područnim limfnim èvorovima, npr. u preponi kod ujeda u nogu jer se otrov od mjesta ujeda širi limfom. Od limfnih čvorova bol se širi prema trbuhu, križžima i natkoljenicama rastući do paroksizma. Pacijenta prožžimaju jaki grčevi i tada se bol još pojačava. Tipičan je strah od smrti – pavor mortis. Javlja se i porast ili pad tjelesne temperature

Toksin crne udovice djeluje istovremeno na središnji žživčani sustav izazivajući psihičke poremećaje, iritabilnost, tremor, konvulzije, spastičnost, trizam, povraćanje, kao i na periferni sustav. Djelovanjem na autonomni simpatički i parasimpatički sustav izaziva: znojenje, urinarnu retenciju, midrijazu, piloerekciju, hipertoniju, salivaciju, lakrimaciju, prijapizam, tahikardiju, miozu, zažžarenost lica (facies latrodectisimica).

U simptome latrodektizma spada i specifičan elektrokardiogram sa sinus bradikardijom, visokim P valovima u II. i III. odvodu, niskim T valom i produžženim QT intervalom (1).

Liječenje ujeda crne udovice

Postoji mnogo pučkih pripravaka no kalcijev glukonat i kalcijev klorid, davani intravenski predstavljaju su prvi doista uspješan lijek.

Ipak sredstvo izbora u većini slučajeva je antilatrodektički serum. Maretić je u Puli prvi kod nas i u Europi pripravio antilaktodektički serum, imunizirajući kunića direktnim ujedom pauka, a Centralni higijenski zavod u Zagrebu počeo ga je proizvoditi dvije godine kasnije. Ako se takav serum dade bolesniku intramuskularno, on će ozdraviti za par sati. Brzi efekt seruma moguć je zbog načina djelovanja neurotoksina na organizam.

Serum je jednako uspješan u svim stadijima bolesti, kod mladih osoba i kod vrlo starih, kao i onih koji boluju od drugih bolesti. U liječenju je uspješna i kombinacija kalcija s antihistaminikom s injekcijom specifičnog seruma. Cijena seruma na području balkana je približno 25 eura.

Serum protiv otrova crne udovice je bistra tekućina koja sadrži specifična antitjela koja neutraliziraju toksin pauka crne udovice. Treba ga primijeniti što prije nakon ugriza, a budući da sadržži strane bjelančevine (konjske), moguća je reakcija preosjetljivost. Serum se daje intramuskularno u anteriolateralnu stranu bedra kako bi se moglo podvezati područje u slučaju sistemske reakcije. Poboljšanje nastupa 2-3 sata nakon primjene. Kod teških slučajeva, djeci mlažoj od 12 godina ili ako je nastupilo stanje šoka, serum se možže dati u fiziološkoj otopini i intravenski.

Prevencija i suzbijanje

Incidencija latrodektizma možže se smanjiti zdravstvenim odgojem, zaštitnim mjerama i uništavanjem pauka na njihovim staništima. Zdravstveno prosvjećivanje pučanstva o crnoj udovici i njenom ujedu najuspješnija je mjera prevencije jer pauk nije agresivan.

Svima koji mogu doći u dodir s paukom za vrijeme obavljanja raznih poljoprivrednih ili inih radova, preporuča se nošenje svijetle odjeće kako bi se pauk mogao lakše uočiti te upotreba rukavica i čizama. Nekad je preporučivano seljacima koji spavaju na otvorenom, da legnu na janjeću kožžu jer se vjerovalo da pauk ne voli miris ovce, te močenje odjeće jer je pauk hidrofobičan (1), dok su Bogen i Lomis (1) savjetovali poljoprivrednicima da nose jednodijelnu bijelu zaštitnu odjeću i rukavice.

Smanjenje broja pauka moguće je uklanjanjem pogodnih mjesta za izradu legla, košenjem trave, a ponekad je moguće plinskim plamenicima jednostavno spaliti i pauke i gnijezda. Uputno je i skupljanje pauka i kokona i njihovo mehaničko uništavanje.

Zbog načina žživota i prehrane crne udovice, uništavanje respiratornim otrovima ili zatrovanom hranom ne dolazi u obzir. Jak hitinski omotač štiti ih od mehaničkih povreda i kontaktnih otrova. Insekticidi nisu sredstvo izbora u kontroli brojnosti latrodektusa, ali ukoliko se pojavio veliki broj jedinki na površini koju nije moguće izbjegavati ili objektu gdje borave ljudi, mogu se rabiti različiti insekticidni pripravci, višestruko u vremenskim razdobljima od tri tjedna. WHO je odobrio sledeće insekticide u razmjerima kao na slici ispod…

Zaključak

Iako može pretstavljati zdravstveni problem, Latrodectus je dio naše faune i normalna je pojava ukoliko se pojavi i u većem broju.

Mijenja li se način žživota crne udovice, urbanizira li se ona ili čovjek sve više naseljava njena stoljetna staništa (kampovi, polja, plastenici), teško je reći, ali činjenica je da se često mogu naći u bliskom kontaktu sa nama.

Mjere uništavanja treba primjenjivati samo u krajnjim slučajevima, posebno kada se radi o primjeni kemijskih metoda aplikacije insekticida.

Treba ustrajati prvenstveno na zdravstvenom prosvjećivanju kako bi što više ljudi bilo upoznato s izgledom i načinom žživota tog pauka te mjerama opreza kada se nalazimo na mjestu gdje on obitava.

Literatura

1. Maretić Z, Lebez D. Otrovni pauci: araneizam s posebnim osvrtom na Istru. II. Izdanje. Pula: O.O. Zbora liječnika Hrvatske-Istra, Pula; 1985.
2. Fortis A. Put po Dalmaciji. Zagreb: Globus; 1984.
3. Damin N. Rad JAZU 126. Zagreb,1896. str. 110-133.
4. Maretić Z. Crna udovica ipak nije bauk. Zagreb: Stvarnost; 1988.
5. Bakić J. Položžaj DDDD djelatnosti na raskrižžju globalne socijalno-ekološke krize održživog razvoja. U: Korunić Z, urednik. Zbornik radova DDD I ZUPP 2002 “Djelatnost dezinfekcije, dezinsekcije, deratizacije i zaštite uskladištenih poljoprivrednih proizvoda; 13.-15. ožujka 2002.; Poreč. Zagreb: Korunić d.o.o.; 2002. str.14.

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana.