Najbolja i najzanimljivija pitanja za leksikon ili spomenar

Stari dobri leksikoni sa mnoštvom pitanja, bili su neizostavni deo starijih generacija. Jedva smo čekali da skupimo novac, kupimo neku lepu svesku, koji ćemo ispuniti raznoraznim stvarima, u koji će se upisati svi naši drugari i kojeg ćemo sa zadovoljstvom danima iščitavati, kada, na kraju, dospe u naše ruke. Isto važi i za spomenare. To su sitnice koje su nam nekada puno značile, u njemu su protkane sve naše uspomene, ali i stare simpatije. U današnjoj, savremenoj eri, kada su korice svezaka zamenili mobilni telefoni i društvene aplikacije, lepo je podsetiti se nekih dobrih vremena, u kojima je pisana reč imala poseban značaj. Ukoliko pak i vi želite da se prisetite svega ili želite da vaše dete odviknete od savremene tehnologije i pokažete mu čari naših leksikona, mi ćemo vam predstaviti 15 najzanimljivija pitanja

Omiljeni glumac / glumica, pevač / pevačica?

Svi smo, sigurno, kao mlađi imali nekog omiljenog glumca ili glumicu ili pevača u koga smo bili zaljubljeni. To su najslađe tinejdžerske fantazije, a oživljavali smo ih kačenjem postera na zid svojih soba.

Tvoja simpatija?

Najbitnije pitanje svakog spomenara. Sa nestrpljenjem smo čekali da na ovo pitanje odgovori i naša simpatija i u ludim, dečijim danima, često bismo lili „krokodilske suze“, ukoliko odgovor ne bi bio ispisan našim imenom. Mnogi su, međutim, iz stidljivosti, krili ime svoje simpatije.

Omiljena životinja?

Ispisivali bismo koja je naša omiljena životinja i sa nežnošću obrazlagali zašto baš nju volimo.

Omiljeni nastavnik?

Ovo je, podrazumeva se, bilo rezervisano samo za učenike. Svi smo, uglavnom, imali jednog nastavnika koji nam je bio najdraži i najomiljeniji.

Omiljeni predmet?

Ovo pitanje učenici često izbegavaju jer se u školskim danima, najželjnije iščekivao veliki odmor ili čas fizičkog, na kojem smo svi mogli da se družimo i pričamo svoje dogodovštine.

Šta želiš da budeš kada odrasteš?

Možda jedno od najsimpatičnijih pitanja. Pitanje koje, zapravo, mnogo toga govori i o nama i o tome šta želimo da postanemo, a ponajviše o našim najčistijim snovima.

Kada bi uhvatio zlatnu ribicu, koju želju bi poželeo?

Odgovori na ovo često nisu bili iskreni jer, možda smo poželeli da prošetamo sa simpatijom, ili da joj tajno ubacimo bombone u ranac, ili da je pozovemo u šetnju, ali se nikada nismo usudili to da uradimo. Zato smo, na ovo pitanje, najčešće davali neke uopštene odgovore, ili bismo se pravili važni kako nas ništa ne zanima.

Da li je tvoja simpatija iz istog razreda kao i ti?

Ne, ne, ovo je, definitivno, bilo najškakljivije pitanje. I kad smo imali simpatije iz razreda, pa je krišom gledali iz klupe i silno želeli da baš sa njom sedimo, uglavnom se nikada nismo usuđivali da to i priznamo.

Šta voliš da radiš posle škole?

Pregršt stvari. Kao deca smo svi redovno smišljali razne igre, krili se, preskakali kanap, pravili kolibe od najlona u kojima bismo se skupili i prepričavali događaje iz škole.

Omiljeni crtani / serija?

Možda jedan od najdužih odgovora. Ovde smo, sa velikim zadovoljstvom, opisivali šta najviše volimo da gledamo, pričali o našim izmišljenim junacima i razmenjivali utiske.

Najbolji drug / drugarica?

Ako bismo imali jednog najboljeg druga ili drugaricu, to nije bio problem. Ali, kada je bilo više njih, uvek smo izbegavali da izaberemo jednog i uglavnom, odgovor na ovo pitanje je, u većini slučaja, ostao prazan.

Omiljeno mesto na koje si otputovao?

Opisi, opisi i još opisa. Bio to idilični pejzaž kod bake na selu ili morske avanture, uvek bismo vrlo rado diskutovali o našim avanturama sa putovanja.

Omiljena boja očiju i kose?

Nije potrebno naglašavati da je omiljena boja uvek zavisili od toga kako naša simpatija izgleda.

Ko te najviše nervira?

Najčešće neki nastavnik , neko od roditelja ili braće/sestara. Vrlo opširno bismo komentarisali zažto nas baš te neke osobe nerviraju i šta nam kod njih najviše smeta.

Šta misliš o vlasniku leksikona?

Mahom su bili pozitivni komentari, ali bilo je i onih koji su svoje šale ispisivali upravo na ovom pitanju i uglavnom su to bile bezazlene, iskrene dečije reči.