Kako se pravi veštački sneg?

Mašine za pravljenje snega ponekad nazvane i snežni topovi, predstavljaju standardnu opremu na skijaškim i klizačkim stazama širom naše planete. Zahvaljujući veštačkom snegu, mnogi skijaški centri su otvoreni i po više od četiri meseca godišnje, a postoje i neke zatvorene staze na kojima možemo klizati i skijati tokom cele godine.

Naravno, ovaj veštački sneg se od prirodnog snega razlikuje samo po tome što nije nastao pod dejstvom atomsferskih prilika, već se pravi od strane mašina.

Pošto je na visinama na kojima plutaju oblaci veoma hladno čak i tokom leta, molekuli vode se kondenzuju u kapi vode i kristaliće leda, a kada ove čestice ili kapi dovoljno otežaju, one počinju da padaju ka Zemlji. Mnogo povezanih kristalića leda čini jednu snežnu pahulju, a ukoliko je i na površini Zemlje dovoljno hladno, tada se snežne pahuljice ne istope i padaju u obliku kiše, već padaju na nas kao sneg.

Tradicionalni tipovi snežnih tuševa stvaraju ledene kapi putem kombinovanja hladne vode i kompresovanog vazduha. Na mnogim skijalištima se mogu videti ovi snežni tuševi za koje su vezane po dve cevi kroz koje se upumpavaju voda i vazduh pod visokim pritiskom. Kompresovani vazduh prolaskom kroz tečnu vodu dovodi do raspršivanja malih čestica vode u vazduh (tzv. atomizacija), odnosno do stvaranja aerosola. Takođe, kompresovani vazduh hladi vodene kapi tokom njihovog leta. Voda se najčešće kondenzuje na česticama prašine, bakterijama i raznim česticama koje plutaju atmosferom, a pošto najčešće voda od koje se pravi sneg nije potpuno čista, iste stvari će poslužiti i za nukleaciju veštačkim putem dobijenog snega, premda se u vodu često ubacuje i prirodni protein pod fabričkim imenom Snowmax, koji posebno dobro privlači molekule vode i time olakšava njihovu kristalizaciju.

Postoje i snežni tuševi koji ne koriste kompresovani vazduh, već poseduju samo štrcaljku (slično sprej bocama) pomoću koje se raspršuje voda. Postoje, opet i neki snežni tuševi koji vrše atomizaciju vode pomoću rada veoma brzih ventilatora.

Voda se sporije hladi kada je u atmosferi veća vlažnost, pa se stoga prilikom pravljenja snega vodi računa o vlažnosti okolnog vazduha. Ukoliko je vlažnost dovoljno niska, možemo dobiti sneg kada je temperatura vazduha nekoliko stepeni ispod tačke mržnjenja vode (0oC). S druge strane, kada je relativna vlažnost stoprocentna, veća je verovatnoća da ćemo dobiti kišu umesto snega jer je vazduh zasićen sa vodenom parom što usporava proces isparavanja vode, odnosno odnošenja toplote sa nje.

Tako, kada je temperatura vazduha jednaka –1oC, potrebna nam je niska vlažnost (manje od 30 %) vazduha za pravljenje snega, dok kada je temperatura ispod –6,7 oC, kolika god da je vlažnost, možemo dobiti sneg.

Za skijaške staze se najčešće pravi suvi sneg, koji je lagan i vazdušast, jer poseduje malu gustinu, a pogodan je jer skije prolaze preko njega bez zaglibljivanja u vodenu lapavicu. S druge strane, vlažan sneg je gušći pa se stoga koristi za podizanje nivoa staza, nakon čega se površina uvek oblaže sa suvim snegom.

Osim skijaških staza, veštački sneg se često koristi prilikom snimanja snežnih filmskih scena, a često se koristi i u zemljoradnji kao toplotno izolacioni sloj. Naime, snežni pokrivač sprečava rasipanje Zemljine toplote u atmosferu.

Pošto avioni lete u veoma hladnim oblastima atmosfere, ispitivanje dejstva hladnoće na njegove sastavne delove i konstrukciju se vrši pomoću veštačkog snega.

Snežni tuševi se mogu primetiti i po nekim dvorištima, jer pomoću njih možemo napraviti snežni pokrivač u dvorištu kada to poželimo, ali za pravljenje snega debljine 16 cm na površini od 61 x 61 metar, potrebno nam je 285 000 litara vode. Npr. jedan sistem snežnih tuševa na skijaškoj stazi u svakoj minuti pretvori između 20 000 i 40 000 litara vode u sneg.