Šta je to maglev voz?

Smatra se da će isto onako kako su avioni uneli revoluciju u transportu ljudi tokom 20. veka, maglev vozovi predstavljati revolucionarno prevozno sredtsvo za 21. vek.

Do sada su u nekoliko zemalja (Nemačka, Japan…) uz pomoć snažnih elektromagneta napravljeni maglev (od “MAGnetna LEVitacija”) vozovi koji kako im samo ime kaže, plutaju u vazduhu, odnosno lebde iznad magnetnih šina. U sistemu maglev vozova postoje tri osnovne komponente: veliki izvor električne energije, metalni kalemi koji oblažu kolosek, i veliki magneti-vodiči zakačeni za dno voza.

maglev-voz-sema

 

 

Najveća razlika između maglev vozova i vozova današnjice je u tome što maglev vozovi ne poseduju motor. Umesto korišćenja fosilnih goriva, kombinacijom magnetnog polja koje nastaje u naelektrisanim namotajima žice sa donje strane voza i koloseka, pokretaće se voz. Naime, namagnetisani kalem koji je postavljen duž koloseka (koji se naziva vodični put – guideway) će odbijati magnete voza dozvoljavajući tako vozu da lebdi (tj. levitira) na 1 do 10 santimetara iznad (vodičnog) puta.

Maglev-MLX01-2

Kada voz počne da lebdi, električna energija se dovodi na kaleme koloseka stvarajući tako jedinstveni sistem magnetnih polja koji će vući voz u pravcu njegovog kretanja. Električna struja koja se dovodi na kaleme koloseka stalno menja svoj pravac prostiranja kako bi menjala polaritet indukovanog magnetnog polja. Ove promene polariteta (sever-jug) su podešene tako da magnetno polje ispred voza privlači voz ka sebi, dok magnetno polje ispod i iza voza odbija voz od sebe. Maglev vozovi plutaju na sloju vazduha, pa se na taj način eliminiše trenje sa šinama koje ograničava brzinu kretanja vozova, a i smanjuje efikasnost potrošnje goriva. Stoga, maglev vozovi dostižu brzine od oko 500 km/h, što je za samo 289 km/h manje od brzine leta Boeing-a 777.

Prednosti maglev vozova

Glavna prednost je da uz pomoć jednog ovakvog voza mogli da pređemo rastojanje od Pariza do Rima za samo dva sata. Zatim bitno je reći da ako je izvor električne energije za ove vozove zelen i onda ni sami vozovi nisu zagađivači. Transport ovim vozovima je nečujan za putnike.

Postojeće maglev linije

U svetu danas postoji više eksperimentalnih maglev linija i vozova, no postoje i tri aktivne komercijalne linije, a to su:

  • Šangajski maglev (Kina) – Ova linija je nastala 2004, a za Kinu ih ju je napravila njemačka kompanija Transrapid. Linija je dugačka 30 kilometara na kojoj radi jedan maglev voz. Na svojim krajveima ima 2 stanice, a vozu treba samo 7 minuta da dođe od jedne do druge. Maksimalna brzina koju postigne pri ovom putovanju je 431 kilometar na sat.
  • Linino maglev (Japan) – Linimo maglev je urbana maglev linija u Japanu. Počela je sa radom 2005 i nalazi se u prefekturi Aiči. Dugačka je samo 9 kilometara ali ima veliki broj stanica na kojima se voz zaustavlja. Voz dostiže brzinu od 100 kilometara, preveze preko 10 miliona putnika godišnje i nečujan je za okolinu.
  • Daedžon maglev (Južna Koreja) – Ovo je prva komercijalna maglev linija otvorena još 1993. Dugačka je samo 1 kilometar i spaja sajamski par sa nacionalnim muzejom nauke.

Nemački naučnici grade maglev vozove na principu sistema elektromagnetne suspenzije, poznate pod imenom Transrapid, dok japanski naučnici prave maglev vozove na principu sistema elektrodinamičke suspenzije. Ključna razlika između japanskih i nemačkih maglev vozova je u tome što se japanski konstruktori služe super-ohlađenim superprovodnim elektromagnetima, dok nemački naučnici koriste standardne elektromagnete. Takođe, za razliku od nemačkih maglev vozova koji mogu da levitiraju i u stanju mirovanja, japanski maglev vozovi se moraju ubrzati do određene brzine kako bi mogli da počnu da lebde, pa stoga poseduju i gumene točkove, za razliku od nemačkih vozova čije je dno obmotano oko koloseka.