Šta znači nirvana?

Nirvana se kao termin javlja skoro u svim jezicima, kao i tekstovima indijskih religija, počevši od Budizma, Hinduizma, Sikizma, sve do Đainizma. Sanskritska reč „nirvana“ se sastoji od prefiksa „nir“, što znači – „izvan/van“, i korena reči – „vana“, što znači – „duvati“, tako da u bukvalnom prevodu, nirvana znači – „izduvati“, a prevodi se i kao – „izumiranje/sloboda/prekid“. Međutim, ovaj termin doseže daleko dublje i kompleksnije značenje.

Termin nirvane se poistovećuje sa dubokim spokojstvom i stanjem blaženstva, oslobađanjem od patnje i celokupnim preporodom duha i tela. Samim tim, što se u budizmu nirvana ne može jasno odrediti, izreći, niti rečima opisati, predstavlja najuzvišeniju tačku čovekovog duhovnog stanja. Svaki prosvećeni budista ima za krajnji cilj svog životnog puta dostizanje nirvane i potpuno oslobađanje duha od materije.

Nirvani, kao stanju svesti se najviše posvetio Sidatra Gautama, poznatiji kao Buda, veliki mudrac i putujući učitelj, osnivač budističke filozofije. Rodio se oko 560. godine pre nove ere i  živeo je na području današnjeg južnog Nepala. Kako je i sam tvrdio, on je tokom života dostigao potpuno oslobođenje uma, a suština čitavog njegovog učenja je osnovana isključivo na analiziranju patnje, uma i svesti. Ponavljao je da čovek nema večnu dušu, već da se njegova duša sastoji od kombinacije pet elemenata – materije, misli, osećanja, predispozicije i svesti.

Buda nirvanu doživljava i u svojim učenjima opisuje, kao najveću sreću, mir, slobodu, zdravlje, nešto što nema granica i što je besmrtno, najuzvišenije stanje tela i duha. On je ne poistovećuje sa materijalnim svetom, već tvrdi da nirvana doseže oblik besmrtnog i bezgraničnog. Cilj religioznog života u čitavoj budističkoj teoriji se zasnivao na dostizanju nirvane i gašenju želja i strasti vezanih za fizički svet, odnosno sjedinjavanju duše sa božanstvom. Nirvana predstavlja najvišu lestvicu prosvetljenja i slobodu koja sledi posle patnje, bola i samog spoljašnjeg sveta.

U budističkim spisima se pominju dve vrste nirvane: – nirvana sa ostatkom i – nirvana bez ostatka. Nirvana sa ostatkom predstavlja nepotpunu nirvanu, kada arahant (pojedinac koji dostigne krajnji stepen duhovnog razvoja) isključi sve iluzije i ostaje vezan za svet patnje i bola, samo iz razloga što poseduje telo. Nirvana bez ostatka, ili potpuna nirvana je stanje koje arahant dostigne u smrti, u stanju kada su i telo i duh ugašeni.

Osnova budističkog učenja se zasniva na Četiri plemenite istine i Osmostrukom putu oslobođenja. Postoje: plemenita istina o patnji, plemenita istina o nastanku patnje, plemenita istina o prestanku patnje i plemenita istina o putu prestanka patnje. Nirvana se dostiže korišćenjem osnovnih pravila Osmostrukog puta, koji obuhvata ispravan i pravičan život, ispravne namere i misli, kao i ispravan napor i patnju. Darma, kao kosmička sila čija je cilj pravičnost i prestanak žudnje i strasti je osnova za postizanje nirvane. Stanje nirvane se postiže posebom vežbom i znanjem uz predanost budističkoj filozofiji. Budistička filozofija se nije ograničavala u širenju, te je u svoj krug prihvatala ljude svih religija i verskih pripadnosti, kao i ljude svih socijalnih statusa, od siromašnih do bogatih.

Pojam nirvane se pojavljuje i u đainizmu, jednoj od tri najveće indijske religije pored huindizma i sikizma, gde nirvana ne obuhvata negaciju atmana (duše), već je dostiže individualna duša (điva), potpunim pročišćavanjem od karme.

Posle Budine smrti, budistička zajednica Sangha se podelila, tako što su se budući mahajanisti odvojili od sthavira, i ovom podelom se kasnije pojavljuju i nova tumačenja nirvane.

Termin nirvane je prisutan među svim narodima više od 2500 godina, počevši od drevnog Bude, sve do popularne američke rok grupe „Nirvana“, a zanimljivo je da se javlja i u obliku ženskog imena – Nirvana, koje je najzastupljenije na područjima Hrvatske i Italije.